Dr. Ostojić: Hobbes, ljudi i vukovi

PITANJE

Gospon doktor!

Dobar dan, zovem se Alen. Ima tu neka stvar koju baš ne kužim, ne znam jel baš vezana za književnost, ali vi ste učen čovjek, vi bi to mogli znati. Dakle, neš sam naletio na Thomasa Hobbesa kaj je zmislio celu foru oko društvenog ugovora i to. Dakle, ak sam dobro skužil, njegova priča ide tak da je čovjek čovjeku vuk i da nemre vjerovat drugom čovjeku - pa je stoga napravio 'društveni ugovor', to jest dao je svoju slobodu jednom vladaru koji će onda sve štitit pa će si svi moć vjerovat. E sad, kak to? Čovjek je u jednom trenutku vuk, a onda potpiše ugovor i onda više nije vuk? Nego šta je? Dobri ćuko?

A druga stvar, kak to čovjek daje slobodu jednom frajeru? Pa i taj jedan frajer je isto vuk, a bogami, meni se čini da i nije pametno potpisivati neke ugovore s vukom, ne? Dakle, cela ova priča oko države je onda u tome da sam se ja, čovjek - vuk, bojao drugih vukova pa sam postao rob jednog vuka, e zato da me ostali vukovi ne bi zguzili - ak je tak, onda nije ni čudo da nam je država ovak kak je.

Onda dalje, pričal sam sa susedom Jožom o tome i kaj je on meni reko: reko je da ovo nikom ne kažem, al trebam, ne? Ljudi (ili vukovi) trebaju čut te stvari. Reko je da - znate ono kad se dijete rodi pa ga odvedu od majke, fol da ga očiste i daju hranu i ne znam šta? Moš mislit - odvedu dete u jednu sobu pa umoče djetetovu ruku u tintu i potpisuj ugovor, sinko! Ma dobro, sused Joža ga isto malo sere, ali poanta je tu, nisam potpisal nikakav ugovor, a drže me za mudo ko da jesam. Najrađe bi pocepal taj ugovor i otišo u šumu. Možda sretnem nekog iz zelenog kadra i kaj bi nam falilo.

Eto, moro sam podjelit to s vama i pitat vas da mi pomognete. To sam zaključio prije par dana i nikakve sam volje, samo se derem okolo i ne znam kaj bi sa sobom. A vidim ljudi oko mene se i ne bune protiv države sam tak. Mislim, bune se protiv ove države i Sanadera, ali nitko se ne buni protiv, kak se ono kaže, koncepta, ne? Recite mi kak vi to sebi opravdate? Sam nemojte nekaj komplicirat oko toga, recite bobu bob, a popu nek se tera kvragu, ne? Hvala,

Alen

ODGOVOR

Gospodine Alen!

Dobro ste primijetili osnovne postavke Hobbesove političke filozofije i neke kritične točke u ideji društvenog ugovora. Dakle, kaže Hobbes, čovjek je čovjeku vuk. I stvarno je - pogledajmo oko sebe, svi znaju ponekad biti vukovi, okrutni i bezobzirni jedni prema drugima. A djeca su najgora - to su tek vukovi i pol. Kad vidim svog sina kako se dere i cijepa majicu koju smo mu jučer moja gospođa i ja kupili, teško mi je vjerovati da to dijete nije evolucijska karika između jednostavne bakterije i vuka.

No, pitamo se, zašto onda dajemo svoju slobodu pojedinim vukovima koji nisu ništa bolji od ostalih? Logično pitanje, a odgovor je jedno drugo pitanje - kome drugom bi dali slobodu? Primjerice, bilo bi zgodno potpisati društveni ugovor s dupinima koji su simpatične i obzirne životinje, ali na dupina se čovjek ne može previše osloniti. Dogovori se s dupinom da se nađete u 14 sati kako bi porazgovarali o konceptu države i dupin najvjerojatnije neće doći. Dupini i ostale životinje ne mogu zamisliti pojmove kao što su vrijeme ili država. (Zato su ljudi vjerojatno i izmislili te pojmove.) Stoga, ukoliko želimo imati kakvu-takvu sigurnost, osuđeni smo na dogovaranje između sebe. I nije neka opcija, ali što ćemo drugo? Naravno, čovjek može 'pocijepati' svoj ugovor i postati vuk u očima drugih, ali u ljudskom društvu se vukove ne pušta da žive slobodno nego ih se zatvori negdje - u zoološke vrtove ili rezervate (zatvore). Uostalom, gospodine Alen, čak i da pobjegnete u šumu, kako bi se proveli tamo preko zime? Bojim se - slabo!

Činjenica da dajemo svoju slobodu vukovima je tužna, ali alternativa tome je da se ponovo nađemo u prirodnom stanju, svatko za sebe. Postoje filozofi (npr. Rousseau) koji kažu da čovjek nije čovjeku vuk, ali kako bi on to objasnio grupi ojačih tinejdžera u mračnoj ulici u Dubravi? Ja ne bih mogao, nemam te pedagoške sposobnosti. Stoga ipak biram staviti se pod zaštitu jednako nasilnih, ali zaštitnički nastrojenih momaka sa značkom i plavom kapicom.

Dr. Ostojić