Dr. Ostojić: futuristički Marinetti

PITANJE

Alo doture!

Zoven se Ive. Skužajte ako me nećete puno razumit, meni je još rano ujutro. Stvar sa mnon je ča san masu spor. Ono sad ćete reći "još jedan lini Splićanin", ali kraj mene i tovar pari ka bemve. Evo pišen ovo pismo u sedmon misecu, a ne bi me čudilo da van dođe u studenon dok ga napišen. Asti srca, puno mi je ovo teksta. Nastavit ću drugi put.
...
E evo, pišen dalje. Ne apelan se ja ča san spor, dapače, lipo mi je. Nego mi se u stan ispod uselila neka bena talijanska, neki brko ča je sav aktivan, ka ono. Izlazi na dvorište svako jutro u podne pa onda radi sklekove, trbušnjake, ča ti ga ja znan. I onda ča je najgore, čita neku poeziju. A Bože me sačuvaj poezije! Sve ono nešto brzo, nabraja giunti scovo largo, pa onda počne ratatatata, pa zung zang... Ubi Bože! Meni je to kad čita najgore. Inače nisan baš čovik od rada a kad čujen tu poeziju, sve mi je neka priša da ono ka zapnen, da žurin, da radin nešto. Asti Gospe! Uf nasekira san se sada! Iden odmorit.
...
Evo doture prošlo još misec dana, a ovaj zavija i dalje. Ja dođen i počnen beštimat, kažen da ću mu opalit frnjokulu a on samo još jače udri te pisme. Zva san nekog da ga areštaju a neće jer ne krši zakone poezijon, ka. Pa judi moji! Dok čita tu poeziju led u čaši mi se brže otapa, ko more onda popit? Jučer san se sitija čak i da postoji škver. Daleko da bi radija u škveru, ali sama činjenica da san ga se sitija je strašna. Uf, sav san grintav, ne mogu više.
...
Uf evo srija san priku ča je neki profesor, ka, pa san ga pita da i on to posluša pa kaže šta je to. On mi je reka da je to neki Talijan Marineti, da on tako piva o brzini. Onda me zapilija s nekin podacima, to mi se nije dalo ka slušati. Doture, meni je i dalje ona neka priša da radin i boli me glava. U radu je spas, a u neradu blagostanje, doture, i kako da se vratin onda u to blaženo stanje? Kako da ignoriran onu čunku iz dvorišta? Ajd odgovorite mi brže nego ča san ja vama napisa, ka.

Ive

ODGOVOR

Poštovani Ive!

Prije nego što uđem dublje u kombinatoriku problematike vašeg slučaja, pobrinite se da vam društvo u čitanju pravi skrbnik ili neka strpljivija osoba koja se brine za vas. Premda je samo vaše raspoloženje zarazno omamljujuće i priziva me da se ostavim svega, da legnem na kauč i prolistam najnovije medicinske žurnale, ipak je moj poziv da vas vratim u vaš prirodni habitus, tj. u stanje nerada.

Dakle, korijen vašeg problema je Filippo Tommaso Marinetti (slika u prilogu), inicijator futurističkog pokreta s početka 20. stoljeća. Marinettijev pjesnički program je sadržavao zahtjev za brzinom, agresijom, ratom, maršem i 'udarom pesnice' u poeziji. Kao takav, Marinettijev futurizam je bio kako prvorazredna avangardna subverzija tadašnje umjetnosti, tako i izvrsno pedagoško sredstvo u osnovnim školama za motiviranje lijenih učenika na rad. Efekti Marinettijeve divlje, brze, nesputane poezije (u kojoj nema pridjeva, priloga i ostalih vrsta riječi koje usporavaju deklamiranje pjesme!) osjete se i na vašoj koži. Što sad, pitate se?

Za svaki slučaj, provjerite kućni red vaše zgrade. Iako zakonom nije zabranjeno recitiranje Marinettijevog opusa (posebno ne u podne), ipak postoje neke zgrade koje brane puštanje heavy metal glazbe i glasno citiranje avangardnih književnih pravaca (uključno s dadaizmom). Međutim, to su malobrojne zgrade dosada regulirale.

Što se tiče vaše glavobolje, trebate poduzeti sljedeće korake. Premda seoski nadriliječnici i narodni pjevači vole reći da treba staviti "ljutu travu na ljutu ranu", to nipošto nije ono što vi trebate napraviti: na Marinettija morate djelovati blago. Umjesto da sjedite doma i slušate auditivni teror, odite u podne na balote s prijateljima. Potom legnite negdje i lagano čitajte poeziju Borisa Ivkovića (poznatijeg kao Bore Lee) i praktičnu, trorednu haiku poeziju. Pri vraćanju doma pripazite da vas susjed fizički ne napadne (jer to futuristi vole raditi).

Tim putem ćete neutralizirati bol u glavi i Talijan će vam postati normalna, svakodnevna pojava. Upravo je to ono što je dokrajčilo avangardne pokrete: jednom kad su postali normalni umjetnički pravac, njihov smisao je nestao. Takvo svojstvo avangarde donosi lijek pacijentima poput vas, ali dovodi i nove pacijente – avangardiste u moju ordinaciju.

Dr. Ostojić