Dr. Ostojić: Čovjek jedne dimenzije

PITANJE

Doktore!

Zovem se Krešo. Ovo mi je prvi put u životu da palim Word i baš mi je gadan. Pišem vam ovo pismo na maminom sporom kompjuteru, a problem je što je na mom kompu crkla grafička i neće niš prikazati. Zašto se obraćam vama, a ne nekom majstoru za kompove? Sad ću vam reći.

Užasno me ovo živcira. Imam komp i dve nabrijane konzole tako da mogu pokrenuti svaku fps, rpg, tbs, mmorpg, fm, 2d, 3d, 4d i 3g igricu na svijetu. I tako je bilo dok mi prije par dana nije crkla grafička (i na kompu, i na konzolama!) zbog mog retardiranog buraza i njegove glupe knjige. Sad sam ispao iz fps forme, zanemario lika u mmorpg–u, propustio potez na tbs i ne znam koja je moja uloga u cijelom ovom rpg–u.

Moj buraz je jedan od ovih ljenčina koji dižu revolucije, filozofira i ta sranja. Problem je što, otkad je postao anarhist, samo visi na mom kompu na netu. Gleda filmić iz Libije, čita tekstove protiv kapitalizma i gleda usrane snimke plenuma. Mislim, ono. Popizdio sam i rekao sam mu da nek se makne s kompa i nek ide radit sranja na ulicu. On mi je odgovorio da živim samo u simulacijama i simulakrumima, e, a ja sam mu rekao da je glup i da igram arkade, a ne neke simulacije. Rekao sam mu i da su se ti njegovi partizani fino snašli i bez neta, da na Neretvi nije bilo wirelessa. Onda je on totalno popizdio, otišao do police sa svojim knjigama (n00b!), uzeo crnu knjigu Čovjek jedne dimenzije i nasrao mi je kraj kompjutera.

Otkad je stavio tu knjigu kraj kompa, grafička mi je crkla, a konzole se ne pale. Bacio sam mu tu knjigu kroz prozor, ali i dalje niš ne radi. Na kompu mi ne radi nijedna igrica, čak ni 2d jad poput Super Maria mi ne šljaka. Kaj je u toj knjizi da mi je totalno spržila 3d grafičku? O kojem vragu se radi? Doktore, riješite mi sranja s tom knjigom da se mogu vratiti igricama i igrati kao normalan čovjek.

ODGOVOR

Dragi Krešo!

Upućeniji čitatelj će odmah prepoznati da se radi o nevolji s Marcuseovim znamenitim filozofskim djelom Čovjek jedne dimenzije. Radi se o onome što se naziva 'Marcuseovom kletvom' ili, kako to zovu američki liječnici gdje je ovaj problem posebice raširen, 'Marcurse'.

Marcuse je ovom knjigom želio pružiti odlučan otpor suvremenom kapitalizmu, a to čini na dva načina: s jedne strane, kroz kritiku popularne kapitalističke kulture koja je od umnog čovjeka učinila jednodimenzionalnu ljušturu. S druge strane, kroz fizički objekt knjige koja u blizini tehničkih uređaja onemogućuje prikaz ičega osim jednodimenzionalnih slika. Dakako, time se potpuno isključuje mogućnost pokretanja konvencionalnih filmskih i televizijskih vrsta, te dvodimenzionalnih i trodimenzionalnih video-igrica.

Veliko je pitanje kako je moguće da obična knjiga ima takav efekt na tehnologiju. Sam Marcuse, koji je pesimistično vjerovao da svaki otpor kapitalizmu postaje njegov dio, nije bio kadar domisliti se takvoj subverziji. Vjerojatnije je da se Walter Benjamin, momak koji je išao s Marcuseom u Frankfurtsku školu i sjedio u magarećoj klupi, domislio toj psini. Je li to napravio umetanjem binarnog kôda u knjigu ili silicijskim premazom stranica Marcuseova rukopisa? Nitko ne zna, ali knjiga desetljećima ima neupitno razoran utjecaj na tehnologiju. Da je u svijetu dovoljno izdanja Marcuseove knjige, nesumnjivo bismo se svi vratili u predtehnološko doba.

Jedino rješenje problema sastoji se u tome da u kompjuter počnete ubacivati igrice koje su višedimenzionalne – i to ne u onom grafičkom smislu. Počnite ubacivati igrice koje imaju duha, humora i koje potiču maštu i aktivnost igrača: primjerice, Lucas Artsove avanture poput Monkey Islanda ili Grim Fandanga, intrigantne igrice poput Deus Exa i strateške igrice poput Meierova Civilizationa. Jednom kad učitate te igrice i zadovoljite elitni ukus Marcusea, njegova kletva će nestati i prepustiti vas zadovoljstvima višedimenzionalnih igrica koje vas čine čovjekom od više dimenzija.

Dr. Ostojić