Dr. Ostojić: čitati ili umrijeti?

PITANJE

Dobar dan, doktore!

Zovem se Keno i ne smijemo gubiti puno vremena! Ne znam kako to da se ovo događa baš meni – ja sam obični srednjoškolac, prosječan učenik, volim glazbu (osim opere) i cure (sisate). Volim i biti puno na internetu.

Uglavnom, ne znam zašto, ali na pik me uzeo profesor iz hrvatskog. Bez razloga! Obično čitam skoro sve lektire, mada više volim gledati formulu 1. Taj profesor je inače čudan: nosi naočale sa šarenim staklima, ne češlja se i govori nekako spaljeno, kao da priča u stihu, a opet se ništa ne rimuje. Uglavnom, jednog dana je taj čudak došao na sat i donio je nekakvu mehaničku napravu. Rekao je da treba dobrovoljca i prozvao mene da dođem. Pričvrstio mi je tu napravu na prsa s nekim remenčićima i objasnio o čemu se radi. Usrao sam se kao nikad u životu. Vjerojatno pogađate što je to – to je čitateljska bomba!

Sad je taj luđak već uhićen, ali to meni nimalo ne pomaže. Bomba se ne može skinuti jer će eksplodirati i nemoguće ju je deaktivirati. Moram svaki dan pročitati barem 200 stranica vrhunske književnosti - inače ću odletjeti u zrak! Već tri tjedna policija pokušava pronaći metode kako da deaktivira bombu, a ja svaki dan čitam 200 stranica vrhunske književnosti (Homer, Goethe, Flaubert...) i osjećam da lagano ludim. Pa to čitanje užasno ubrzava razmišljanje i to boli! Dok čitam, osjećam se kao da sam upao u neku suludu matricu i sad više ne znam što je realno a što nije, kao da me netko tuče u mozak. Osjećam da, ako pročitam još 10 stranica visokog realizma, da ću poludjeti!

Susjed (inače neurolog) mi je dao vaš kontakt i rekao da je studirao s vama, da ste bili najbolji liječnik u generaciji i da mi jedino vi možete pomoći u ovakvom slučaju. Doktore, očajan sam. Policija tapka u mraku, a u pitanju je moj život. Čitati ili umrijeti – a ja više ne znam što da odaberem! Ako me vi ne spasite, sa mnom je gotovo.

Nesretni čitatelj Keno

ODGOVOR

Dragi Keno!

Nadam se da ovo pismo ne stiže prekasno i da ste uspješno prevalili još teških 200 stranica Gospođe Bovary.

Smisao uzrečice da je pero oštrije od mača nije nikada bilo ostvareno tako potpuno kao što je to u slučaju čitateljske bombe. Upotreba književnosti kao oružja pojavljuje se već krajem 17. stoljeća u 'borbi knjiga', ali do ideje i realizacije izuma čitateljske bombe dolazi tek u doba avangarde početkom 20. stoljeća. Kao što poznati teoretičar Peter Bürger pokazuje, avangardni umjetnici su smatrali da je umjetnost potpuno izgubila vezu s građanskim društvom i htjeli su pošto–poto unijeti umjetnost natrag u temelje svakodnevice građanskog društva. Metoda kojom su se služili nije bila bomba, već pisanje tzv. 'neorganskih' umjetničkih djela koja su, doduše, češće znala polučiti kontraefekt i potpuno odbiti građane od ideje posvećivanja vremena nakupini slova na papiru. 

Međutim, avangardnu misiju (ali s drugačijom metodom) nastavila je skupina radikalnih pedagoga (čijeg ste člana i vi žrtva). Oni se infiltriraju direktno u ideološki aparat građanskog društva – u školu. Jednom kad su pripadnici školskog sustava, iskorištavaju svaku priliku ne bi li izvršili ovakvu diverziju i podmetnuli kakvom nepažljivom učeniku čitateljsku bombu, te ga tako prisilili da dobar dio svojih dana posveti čitanju i promišljanju vrhunskih estetičkih djela. Brojne su žrtve radikalne pedagogije, a rijetki su slučajevi završili sretno – jedan od takvih slučajeva je T. S. Eliot koji je imao na sebi čitateljsku bombu, ali ga to nije nimalo ometalo u njegovom normalnom životu.

Rješenje vašeg problema je u zavaravanju same bombe – morate je uvjeriti da čitate čak i kad to ne radite. Kako to napraviti? Rješenje nam daju proučavatelji kulture svojim konceptom 'čitanja kulture': naprosto promatrajte sve stvari oko sebe kao pismovne znakove neke velike knjige, te probajte razmišljati o svijetu oko sebe kao o velikoj, smislenoj cjelini u koju su uklopljeni ti znakovi. Na taj način će vaš svakodnevni život postati jedno veliko čitanje, a bomba će biti potpuno umirena. Na vama će, doduše, ostati 'ožiljak' u obliku neugodnog običaja da razmišljate tokom života (kao što razmišljate tokom čitanja), ali barem ćete spasiti vlastiti život.

Dr. Ostojić