Dr. Ostojić: čitateljska eutanazija

PITANJE

Dragi doktore!

Zovem se Nikolina. Ja sam iz Karlovca, rođena ovdje i živim tu u gradu na bezbroj rijeka. Pišem vam, doktore, jer vas moram pitati za čitateljsku eutanaziju. Nema druge! Tražila sam po internetu što da radim i našla sam tu čitateljsku eutanaziju – to da mi čvaknete centar za tumačenje tekstova u mozgu i ja fino pozaboravljam sve što sam pročitala. Nije mi to ugodno, ali nema drugog lijeka.

Evo u čemu je stvar. Živim u Karlovcu, takozvanom 'gradu na četiri rijeke', a zapravo se radi o bezbroj rijeka.  Odrastala sam uz te rijeke, igrala se uz rijeke i živjela s njima – nekako sam vjerovala da će te rijeke zauvijek biti iste i da će biti tu, to me nekako uvijek tješilo u teškim trenucima.

Međutim, avaj! Moj nećak me pitao da mu pomognem riješiti zadaću iz filozofije (ima neku oštrokonđu za profesoricu, moraju više raditi filozofiju od matematike!) i pročitala ja Heraklitov tekst i pala u dubiozu. Znate Heraklita, svijet je vječna vatra, panda rei i tako to. Uglavnom, kaže Heraklit da nije moguće dva put stati u istu rijeku. Gledam – kako nije moguće, stala ja petsto – šesto puta! Kad ono, radi se o tome da rijeka teče i mijenja se svakog trenutka, a samim time nije to više ona ista rijeka nego je uvijek druga. Ona Korana koja je jučer bila kod Plitvičkih jezera sad je Korana u Tržcu u Bosni i Hercegovini, a sutra će biti Korana u Karlovcu. I tako, one rijeke za koje sam mislila da su sa mnom od djetinjstva zapravo su već onda, u mojoj petoj godini života, otišle dalje za Europu, kondenzirale se, pale s kišom i sad su Bog te pitaj gdje. Jedina sigurna stvar u mom životu je tako isparila.

Doktore, meni je nećak tražio na internetu kako da to izbijem iz glave i nema lijeka. Meni je zavičaj sve i izluđuje me pomisao da nemam jednu nego bezbroj različitih rijeka, to je meni previše. Još me više ljuti to što Dalmatinci imaju jedno neizmjenjivo more pa nemaju tih problema. Uglavnom, nećak na internetu nije našao lijek, ali našao je čitateljsku eutanaziju i morate mi je dati. Ako mi je ne date, idem u Norvešku kod bratića gdje će mi je sigurno dati. Stalno pred očima vidim rijeke kako teku i teku i mijenjaju se, a ako prestanem čitati i misliti o tome, možda će i rijeke prestati teći. Doktore, hoćete li mi pomoći?

ODGOVOR

Draga Nikolina!

Potegnuli ste pitanje koje izaziva mnoge kontroverze na svjetskoj medicinskoj sceni – nažalost, javna rasprava na temu čitateljske eutanazije nije otvorena u Hrvatskoj zbog veoma konzervativnih nazora zakonodavnog tijela koje nije svjesno dubine kroničnog patočitateljskog problema. Moj osobni nazor jest da čitateljsku eutanaziju ne treba primijeniti naprosto jer – nije efikasna! Mnogi ljudi imaju odstranjen centar za tumačenje tekstova (ili ga nisu nikad ni imali) i to ih uopće ne sprečava u komentiranju tekstova. Čak su kroz povijest neki pojedinci strašnom voljom nadišli taj hendikep i postali profesionalni književni kritičari. Taj herojski primjer nam ipak ukazuje na tužnu činjenicu da smo, i kad ne znamo čitati, pod stalnim utjecajem teksta. Taj fakt je i dalje slijepa pjega naše znanosti.

Vaš zahtjev za čitateljskom eutanazijom je razumljiv jer je Heraklit svojim 'logosom' uzrokovao mnoge 'patologose' diljem svijeta. Čak i poznati filozof Friedrich Nietzsche je bio pod jakom vrućicom zbog Heraklitove filozofije (što prepoznajemo po njegovoj sličnoj ideji vječnog stvaranja i razaranja svijeta). Tako je Nietzsche zbog Heraklita prestao brijati brkove – čemu razarati brk kad će se on vječno nanovo stvarati?

Ne bismo htjeli da i vi počnete puštati brkove. Stoga ćemo se, umjesto eutanazijske predaje, uhvatiti u koštac s Heraklitovim vječnim tokom svijeta. Prvo, ublažit ću vam bol poznatim lijekom koji je u narodu znan kao 'Neka i susjedu crkne krava'. Naime, ako se sve u svijetu konstantno mijenja iz trenutak u trenutak, onda je i more jednako podložno toj mijeni iako ga nezgrapni geografi krivo nazivaju 'vodom stajaćicom'. Drugo, poslužite se tehnologijom koja nije bila dostupna u Heraklitovo doba. Ukoliko želite zadržati rijeke u sjećanju, rješenje je jednostavno - uzmite neki kvalitetni fotoaparat te 'zamrznite' rijeku u slici i u vašem sjećanju. Tako ćete bez suvišne filozofije nadmudriti Heraklita i ostati u kontaktu s jednom, jedincatom rijekom.

Dr. Ostojić