Dr. Ostojić: božićna utopija

PITANJE

Poštovani druže doktore!

Svakom čovjeku pristupam kao drug i komunist, ali evo, pred vama sad stojim prvenstveno kao teški pacijent! Druže doktore, zovem se Ðuro i reći ću vam nešto o sebi: ja sam strogo uvjereni lukačijanac, marksijanac, hegelijanac i kangrgijanac! Moji čvrsti politički stavovi pogotovo dolaze do izražaja tokom zime kad se u društvu pojavljuju najveće poteškoće: otuđenje od topline, komodifikacija snijega, fetišizam zimske robe, klasni sukobi u obliku grudanja itd. Svake godine ponosno iznova listam klasike marksizma i govorim: Ne snijegu! Ne kapitalističkom vlasništvu nad sredstvima za pečenje kobasica! Ne novogodišnjoj pijanoj, lažnoj svijesti! Ne hegemoniji poledice! Ne Božiću koji je dvostruki opijum za narod: em religijski, em konzumeristički! U tom smislu, svake zime se, unatoč šmrcanju i kihanju, osjećam kao politički snažan i zdrav čovjek. Sve do ove godine!

Naime, krenuo sam čitati Agnes Heller, mađarsku učenicu znamenitog Lukacsa, i zaista sam se uvjerio da se radi o dosljednoj, temeljitoj kritici svega antidruštvenog što tišti naše društvo. Uistinu, čitanje Heller je bilo poput daška svježeg planinskog zraka u okuženoj sobi buržujske svakodnevice. Međutim, kao što se čovjek gadno prehladi od ledenog planinskog zraka, tako sam i ja nakon netom pročitane Heller pao u misaonu groznicu. Naime, počeo sam se veseliti Božiću!

Kupio sam poklone i zamotao ih. Napravio sam ukrase i okitio bor. Čak sam s užitkom pogledao Sam u kući, američki prokapitalistički film u kojem maleni buržuj muči dvojicu eksploatiranih i društveno poniženih lumpenproletera. Na Badnjak sam jeo bakalara, a na Božić sam podijelio poklone i čestitao svim bližnjima Božić (na što su me moji bližnji zabrinuto i uputili na vas). Još sam bio utučen jer nije padao snijeg na Božić!

Doktore, ovo božićno blaženstvo je najgore blazirano stanje u kojem sam se ikad našao. Gdje je nestala moja kritička oštrica? Gdje je nestao socijalistički pathos? Morate mi pomoći, druže doktore, osjećam se poput sretnog imbecila!

ODGOVOR

Poštovani Ðuro!

Svake zime oko Božića u moju ordinaciju dohrli pravo mnoštvo marksistički orijentiranih pacijenata koji se žale na upravo istu stvar kao i vi! Božić je uvijek problematičan jer je toliko sveprisutan da ga ne mogu izbjeći ni oni koji ga preziru, a jedini način zatomljivanja tog blagdana je slavljenje nekog drugog blagdana – poput židovske hanuke ili festivusa kojeg slave likovi iz Seinfelda. Nažalost, znamenite figure poput Marxa i Tita slavile su svoj rođendan u svibnju čime su ostavili prazan prostor potkraj prosinca kad je smješten ovaj znameniti kršćansko–konzumeristički blagdan. Kineski liječnici su predložili da se uvede slavljenje Mao Ce–Tungovog rođendana (26.12.) kako bi se smanjio broj božićno oboljelih marksista, ali taj prijedlog je zasad tek u radnoj verziji.

Međutim, u vašem slučaju ne radi se o oboljelosti duha od božićnog tupila nego, naprotiv, o dosljednom nastavku Hellerine teorije. Naime, premda marksisti inače veoma vole pričati o realnim stvarima (i zato vole realizam), Heller je bila sklona baviti se utopijama. Utopija je neostvariva i krajnje naivna koncepcija budućeg društva (a naivnost je smrtni grijeh u marksističkom sustavu). Ipak, Heller smatra da je utopijska misao bitna jer ukazuje na mogućnost boljeg i pravednijeg društva te time kritizira sadašnje društvo. Ideja 'Kako bi bilo odlično društvo u kojem nema siromaštva!' implicitno govori kako u današnjem društvu itekako ima siromaštva.

U tom smislu, cijela priča oko Božića konstruira jednu takvu utopiju. Dan u kojem si ljudi međusobno poklanjaju darove (čime ekonomija darova zamjenjuje novčanu ekonomiju), dan na koji su svi ljudi zadovoljni bez obzira na svoje financijsko stanje, dan na koji ljudi ne rade nego provode vrijeme ugodno komunicirajući s bližnjima oblikuje tu jednodnevnu utopiju i upućuje na stvari koje su inače nepovoljne. Postojanje Božića pokazuje da božićno stanje NIJE svaki dan (premda bi možda trebalo biti) i da živimo u nebožićnom društvu – i to bi, po Heller, mogla biti vrijedna pouka Božića!

Stoga se nemojte gristi zbog utopijske razdraganosti jer je ona možda zdrava za vas. Iskoristite utopističku kritiku i slobodno zatražite da, umjesto da se ukine Božić, društvo stremi ka svakodnevnom Božiću.

Dr. Ostojić