Dr. Ostojić: bacil nacionalizma

PITANJE

Alo, doktore!

Zovem se Mato. Čitao sam Benedicta Andersona, šta je dobio ime po našem svetom Benediktu ali se nije ugledao na svog svetog uzora jer taj naš Anderson piše pizdarije. Taj Anderson kaže nešto o naciji kao zamišljenoj zajednici, kao da smo svi mi samo zamislili našu naciju i da to ništa nije pravo. E, pa imam ja nekoliko pitanja i za njega i za vas sve! Pitao bih ja vas sve:

Tko može zamisliti sinje more Jadransko?
Tko može zamisliti naše zlatne ravnice?
Tko može zamisliti naš siloviti Dunav što brege dere?
Tko može zamisliti naše narodne plesove šokačke, i to u našim nošnjama?
Tko može zamisliti naše široke gore? Oštri Velebit? Pitomo Sljeme?
Tko može zamisliti inat naše Slavonije? A splitski dišpet?
Tko može zamisliti Stradun, rivu i peškafondo?
Tko može zamisliti čipku, čipkarstvo i kukičanje?
Tko može zamisliti muke koje smo prošli? Mađarske zastave koje je dig'o Hedervary? Urotu protiv plemića Zrinskog i Frankopana?
Tko može zamisliti naš hrvatski jezik koji je Ljudevit Gaj sa izvora rijeke Krke izvukao?
Tko može zamisliti hrvatske ptice u letu – bjeloglavog supa i crvendaća?
Tko može zamisliti stara gradska zvona što zovu na našu misu? I tko može zamisliti našeg velečasnog Suca?
Tko može zamisliti našeg dragog Krležu i našeg svjetskog Matoša? Jednog Držića i našeg oca, Marulića?
A junačko treće mjesto naših dečkiju u Francuskoj? I svjetske prvake u rukometu, vaterpolu i svakom sportu koji je ljudski um zamislio?
Tko može zamisliti nas koji tu živimo od stoljeća sedmog? I tko može zamisliti sve što nam prijete s istoka, zapada, sa sjevera i s juga?

Tko to sve može zamisliti? Pa to je nezamislivo! Poručite vi Andersonu da mi Hrvati imamo objektivne kriterije tko je naš, a tko nije, pa neka dođe on kod mene u kuću na Kupi na pečenog janjca da on vidi šta je nacija i da onda napiše knjigu gdje će se ispričati svim nacijama, a poglavito nama!

Mato

ODGOVOR

Poštovani Mato!

Evo, javili su mi iz odjela za narodne i međunarodne traume da ste bili na liječenju od bacila nacionalizma i da ste pobjegli s odjela. Apelirao bih na vas da se ipak vratite na liječenje, ali do tada ću pokušati kroz literoterapiju izgraditi temelje za daljnje liječenje. Kao što je čaj dobar za svaku bolest, tako je i literoterapija duša svake terapije.

Vaš problem s Andersonovim djelom je, pretpostavljam, taj da se niste maknuli dalje od naslova knjige. Premda je to čest savjet koji dajem pacijentima – da se ni ne upuštaju u rizik čitanja – ovo djelo vas opterećuje unatoč nepročitanosti pa ćemo morati riješiti neke stvari u vezi toga.

Da, teško da bi itko pri zdravom umu uspio zamisliti sve što ste spomenuli – od Držića do Kirina, ima tu živopisnih karaktera kakve nijedan science fiction autor ne bi uspio smisliti. Međutim, nije sporno da su ti detalji pravi. Ono što Anderson govori nije da vi zamišljate te simbole, nego da vi zamišljate naciju KROZ te kulturne elemente, kroz sportske uspjehe i školsko gradivo. Nacija, kao takva, nije prirodna zajednica – ne postoji ništa što bi povezivalo velečasnog Sudca, Marina Držića, Davora Šukera i Dudeka iz Gruntovčana, kako bismo mogli reći da imaju išta zajedničko? Ili, u današnje vrijeme, kada mladi ljudi više komuniciraju i više toga dijele s vršnjacima u npr. Baltimoreu, nego s ljudima iz Istre ili s juga i istoka Hrvatske. Valjda jedino što povezuje građane Hrvatske upravo i jest činjenica da svi skupa zamišljamo da su dio te zajednice (evo, i ja sam iskoristio taj nacionalni 'mi'!) 

Zamišljanje da smo dio zajednice je dio normalnog ljudskog ponašanja, ali bacil nacionalizma uzrokuje hiperaktivnost u predjelu zamišljanja i gubitak veze između zamišljenog i osjećaja realnosti: zbog toga ne samo da tako silno zamišljate naciju, nego i tako silno zamišljate što je Anderson napisao. Stoga, iako je lijepo od vas da pozivate starog profesora Andersona na janjetinu, reći ću vam što kažem i njima: pokušate manje zamišljati, a više se oslanjati na konkretnije dokaze. Manje zamišljajte, a više razmišljajte.

Dr. Ostojić