U kontekstu zbirke uokvirene krajem svijeta i autopoetičkim tekstom, pjesme Miroslava Kirina jasno stavljaju na znanje što nam je preostalo: da ne shvaćamo sebe preozbiljno i da se zabavimo jer sve se već dogodilo.
Davor Mandić u pjesničku je zbirku "Kuća" ugradio čitav spektar asocijacija i emocija koje u nama pobuđuje sama riječ 'kuća', premda su te asocijacije ponajprije njegove. Jasno je da su autorske, no knjiga je nedvojbeno konceptualno zamišljena, pa otuda i određena razina poopćavanja.
Dario Harjaček odlučio je posvetiti se jednom gradskom kvartu, Trešnjevci, i kroz njeno povijesno trajanje prikazati povijest svojih junaka, ali i mnogo više od toga.
Kako pisati o ljubavi a da se ne „prepisuje“, da se bude originalan, nov, drugačiji? Vladimir Arsenić traži odgovor u knjizi Marija Brkljačića.
