Roman Milice Vučković otvara mnoga pitanja i u fokus postavlja važne teme suvremenog društva, ali se s izazovima koje pred sebe postavlja suočava s različitim uspjehom.
Napuštanje, odrastanje u sekundarnoj porodici, odlazak, bolest, proces pisanja i slikanja kao načini suočavanja sa sobom i djetinjstvom, u romanu Gabrijele Rukelj Kraškovič prikazani su kroz iskustvo koje do kraja ne može biti ispričano.
Ono što povezuje priče u knjizi Ive Bezinović-Haydon jest unutrašnji nesklad protagonistica, kao i nostalgija za vremenom u kojem su živjele, žalovanje za onim "ja" iz prošlosti.
Roman Hane Piščević ulazi u iscrpljeni tematski prostor suvremene proze s namjerom, ambicijom da ga preispita, pomakne njegove granice. Ali taj iskorak ostaje djelomičan.