Na blic o knjizi: 'U Klivlendu je sve po starom'

Miroslavu Ćurčiću postavili smo blic pitanja o njegovoj knjizi U Klivlendu je sve po starom, koja je opisana kao "roman o prošlosti s kojom se, kada je jednom odbacimo, nije moguće ponovo povezati".

U kakvim uvjetima i koliko dugo je nastajala knjiga U Klivlendu je sve po starom?

Oko godinu dana, u ambijentu lockdowna i blage socijalne otuđenosti.

Ne dotičući se njenog sadržaja, u jednoj nam rečenici opišite knjigu.

Knjiga govori o nevidljivim lancima raznih porodičnih odnosa koje svi mi vučemo kroz život i koji nam često određuju sudbinu, to je univerzalna priča o posedovanju i polaganju prava na tuđe živote.

Možete li je opisati pomoću druge vrste umjetnosti?

Film, porodična drama sa elementima komedije.

Koje vam je dijelove knjige bilo najdraže pisati, a s kojim ste se dijelovima “borili”?

Ne volim deskripciju i sve ono što usporava tekst. To me zamara i kao čitaoca. Uživam u onom delu koji se ne odnosi na pisanje, već na “stvaranje” filma u glavi.

Kako znate kad je djelo gotovo? Kako staviti konačnu točku?

Te stvari su mnogo lakše uz urednika (u mom slučaju, urednicu) kome verujete.

U 3 glagola recite nam nešto o sebi?

Osluškujem, posmatram i čitam. Tri najbitnija izvora za svakog pisca.

S kojim biste književnim likom voljeli popiti kavu/čaj/alkoholno piće po izboru?

Sa Bendžaminom Malosenom i Ostapom Benderom (junaci romana Kriv za sve Danijela Penaka i Zlatno tele Iljfa i Petrova).

Što trenutno čitate i zašto?

Patrika Modijana, Ulicu mračnih dućana. Na žalost, nemam vremena sam da istražujem, već čitam knjige po preporukama onih ljudi čije mišljenje cenim.