Književni upitnik: Ukleti klub

Na naša su blic pitanja ovoga puta odgovarale Helena Smolčić i Lara Mitraković, osnivačice Ukletog kluba. Otkrile su nam što ih je potaknulo na osnivanje čitateljskog kluba, kakva su iskustva do sada stekle, koje knjige imaju za preporučiti i brojne druge stvari!

Kako ste došle na ideju za pokretanje čitateljskog kluba i zašto baš naziv Ukleti klub?

H: Ja sam, dok sam radila u Frakturinoj knjižari, s kolegicom Kristinom Antić pokrenula književni klub. Kako sam prestala tamo raditi, tako je prestao i moj angažman te sam shvatila koliko mi to fali i koliko sam uživala u toj ulozi voditeljice kluba. Lara je to kao dobra prijateljica zapamtila i tu i tamo bi mi spomenula da bi i mogle nešto tako. Pričale smo pričale i onda smo početkom ove godine odlučile stvarno pokrenuti tu cijelu priču. A Ukleti zato što se sastajemo jednom mjesečno u Kleti, pa eto tako malo igra riječima. 🙂Književni klub u Kleti, Ukleti klub. 

L: Nakon dugo vremena napokon smo imale priliku raditi nešto svoje, izvan posla, i to nas je baš osvježilo. Ja sam predložila ideju kluba jer mi je falio prostor u kojem mogu razgovarati o knjigama i biti među ljudima koji čitaju. Helena je odmah pristala, i sve je krenulo vrlo spontano. Klub je u početku nastao više iz naše želje i potrebe nego iz nekog velikog plana.

Kako su vaša ranija iskustva (organizacijska, čitateljska, profesionalna…) oblikovala način na koji ste pokrenule Ukleti klub i što vam je bilo najizazovnije?

H: Bilo mi je bitno da taj klub bude po nekim načelima što bih ja tražila i očekivala da se učlanjujem u književni klub. Fora mjesto, ekipa mojih godina, razno razna literatura, slobodan i siguran prostor za izražavanje mišljenja i stavova. Najizazovnije nam je bilo kao i uvijek osnivanje udruge pod kojom Ukleti djeluje i naravno, financiranje. 

L: Moj najveći izvor iskustva bila je Booksa i njezini brojni čitateljski klubovi koje sam promatrala dok sam radila u klubu. Znala sam što volim kod njih, što bih možda mijenjala i kako želim da se ljudi osjećaju kad dođu na naš susret. Htjele smo napraviti klub koji će biti žanrovski raznolik, otvoren, opušten i bez nekih strogih okvira.

Kako izgledaju pripreme za klupske susrete, koliko unaprijed uopće promišljate o susretima, ili ipak više prostora ostavljate spontanosti?

H: S obzirom na to da i Lara i ja imamo 9 to 5 poslove, Ukleti je kombinacija promišljanja i spontanosti. Naravno da nam je bitno pripremiti se, ali niti mi ne znamo kako će se koja osjećati na sami dan održavanja susreta, neka će imati lošiji dan na poslu pa će biti manje pričljiva i obrnuto. Zato je super što smo duo jer se uvijek možemo osloniti jedna na drugu.

L: Imamo neki okvirni popis knjiga i tema kojima bismo se htjele baviti, ali sve je sklono promjenama ovisno o raspoloženju, dojmovima s prijašnjih termina kluba i željama naših polaznica/ka. Važno nam je da svi budu opušteni, komentiraju pročitano i ne brinu se o tome jesu li razumjeli knjigu i koriste li točne termine pri izražavanju. 

Koji je kriterij biranja knjiga?

H: Kriterij je naravno, naše osobne preference, ali i sada kada već imamo 5 susreta iza sebe i možemo reći da poznajemo naše članice i članove, vodimo se i onime što smo prepoznale da oni preferiraju. Prije ljetne stanke smo radile mali brief s njima i “izvukle” iz njih neke književne preporuke koje planiramo uvrstiti u listu potencijalnih naslova za čitanje u budućnosti.

L: Slažem se sa svime što je Helena rekla. Zna se dogoditi i da se na dan kad bismo trebale javiti članovima naziv iduće knjige predomislimo i odaberemo nešto drugo. Jako je korisno iskustvo prijašnjih pet susreta iz kojih smo mogle iščitati s kojim knjiga možemo baratati, a koje je bolje preskočiti, da svi budemo zadovoljni. Što ne znači da nećemo izlaziti iz okvira jer upravo je to ono što želimo s našim klubom - otkrivati nove knjige i žanrove članovima u nadi da ćemo tako stvoriti nove čitatelje i nove knjiške ljubavi.

Kakve su dosadašnje reakcije polaznika_ica i na knjige i na sam format susreta? Postoji li neka povratna informacija koja vas je baš iznenadila?

Reakcije su više nego pozitivne. Prvotno nas je iznenadilo što su se mjesta popunila u roku 2 sata od samog pojavljivanja na Instagramu. Bilo nas je užasno strah da nećemo skupiti niti 5 ljudi, ali eto. 🙂Najviše nas je iznenadilo što smo do sada uglavnom imale pozitivne reakcije na odabrane knjige. Ja se i dalje nadam nekom susretu gdje ćemo biti pola-pola, pa će doći i do neke pozitivne, žustre rasprave. 😀 Ne mogu istaknuti nijednu posebnu reakciju. Drago mi je vidjeti da se polako svi u Kleti osjećaju kao doma i nema više tišina u razgovoru, nego sve teče baš kako bi trebalo. 🙂

U opisu navodite da ovo nije klub koji čita “samo” beletristiku. Primjećujete li da polaznici/ice reagiraju drugačije kada zajedno čitate poeziju, strip ili esej – u odnosu na najčešći format klupskog čitanja, roman? (npr. kada ste čitali Radmilu Petrović: Moja mama zna šta se dešava u gradovima).

H: Oko poezije smo bile dosta skeptične, no na kraju je ispao super susret. Ljudi su baš guštali u čitanju i meni je to bio jedan od emotivnijih susreta. Radmila je izvukla baš neku duboku emociju iz svih nas. Bitno nam je da se na ograničavamo samo na romane jer niti mi privatno ne biramo samo tu literaturu. Želimo našim članovima pokazati kvalitetno štivo sa svih područja književnosti. 

L: Da, Radmila je na kraju bila pravi hit! Svi su se na neki način mogli ili poistovjetiti s njom (unatoč gotovo nikakvim sličnostima sa životom lirske junakinje) ili duboko proživljavati napisane stihove. Nitko nije ostao ravnodušan i svi su pročitali knjigu. Sljedeće godine ćemo također nastaviti s poezijom, a planiramo je i povezati s radionicom veza naše drage prijateljice Ive Čukelj (@studiopuntas). Veselimo se novim izazovima, novim žanrovima i novim reakcijama naših članova_ica.

Za kraj: postoji li knjiga koju biste uvijek preporučile čitateljima?

H: Joj, to mi uvijek baš bude teško pitanje jer se osjećam kao kad roditelja pitaju koje dijete mu je najdraže. Ali hajde, reći ću da je trenutno to Otkako sam kupila labuda, Tanja Stupar Trifunović. Pročitala sam tu knjigu početkom ljeta, sada je već dosta prošlo, ali ju i dalje nosim u sebi. Tanja ima prekrasan stil, tu jednu finoću rečenice i emociju koju prenosi na jedan poseban način. 

L: Ja ću se izvući na isti način kao i Helena i izabrat ću Vam svoj ovogodišnji favorit, a to je roman prvijenac Nikole Strašeka, Heroin, kruh i rudnici sumpora koji me je duboko potresao i istovremeno nadahnuo. Nikola ima tu moć ući vam u glavu i izvući iz vas sjećanja i emocije koje ste potiskivali upravo zbog surove iskrenosti kojom se koristi u svome tekstu.