Književni upitnik: Spontopis

Na naša blic pitanja odgovorio je Antonio Sičić, pokretač prvog hrvatskog live književnog natječaja Spontopis koji se održao 20. rujna ove godine u Botaničaru. Što ima za reći o navedenom natječaju, te o današnjim izazovima u književnom svijetu – pročitajte u nastavku. 

Možete li nam reći nešto više o tome kako je nastao i što je uopće prvi hrvatski live književni natječaj? Kako ste došli na ideju i koja je bila motivacija za njegovu realizaciju?

Prvo što me potaknulo na ideju bio je rastući, neregulirani upliv AI-ja u područje kako kreativnog, tako i svake vrste pisanja. Promatrajući kakvu borbu akademska zajednica ima s provjerom autentičnosti studentskih eseja, razjasnilo mi se da se paralelno u književnosti, tj. tradicionalnim online natječajima, zasigurno vodi ista borba – samo nitko o njoj ne priča. Osobno nemam nikakav problem s time da netko koristi AI kako bi oplemenio svoje vještine, ali vjerujem da ama baš nitko nije obožavatelj lažnog predstavljanja. 

S druge strane, malo tko govori i o sve većem broju relevantnih studija koje ukazuju na to da pretjerano korištenje AI-ja narušava naše kognitivne sposobnosti.

Kad spomenutom dodamo želju, ili bolje rečeno potrebu za stvaranjem inkluzivnije i pristupačnije književne zajednice, prostora za profiliranje novih autora koji se pritom mogu upoznati te razmijeniti ideje i iskustva, uz poražavajuće podatke o kontinuiranom opadanju čitateljske pismenosti u djece – rodio se Spontopis. To je u suštini pokušaj da populariziramo književnost na donekle suvremeniji način.

Kako ste se snašli u organizacijskom aspektu? Od same pripreme natječaja do izvedbe uživo? Jeste li naišli na nešto što vas je posebno iznenadilo? 

Najiskrenije, kolega suosnivač Matej Ivušić i ja smo se ubili od posla, haha. 

Premda imamo srodnog iskustva, ni jedan od nas nije organizirao događaj ove sorte, tako da smo naučili puno, a dali i više nego što smo mislili da možemo, uz svesrdnu pomoć domaćina Botaničara te partnerske udruge Klub Alpbach Hrvatska. Za prvi put, moramo priznati da smo više nego zadovoljni. Iznenadio nas je, i to pozitivno, odaziv! Ljudima se uistinu piše, a po svemu sudeći im se svidio i koncept samog natjecanja. Naravno, imamo mi na čemu poraditi za iduće izdanje, ali sada s odmakom vidim koliko možemo biti sretni s prvijencem.

Koliko je ljudi sudjelovalo u natječaju i kakav je bio njihov odaziv? Možete li podijeliti dojmove o djelima koja su nastala? Jesu li ispunila ili možda čak nadmašila vaša očekivanja?

Primili smo oko čak stotinu prijava, s izuzetno skromnim ulaganjem u oglašavanje. Ipak, limitirali smo broj natjecatelja do 40 po kategoriji, da ne premašimo kapacitete bara Botaničar. Sveukupno smo na dar dobili 70+ priča, a pojedine su bile tako kompaktne i zaokružene da bi netko rekao kako se radi o plodu višemjesečnog, a ne trosatnog te 15-minutnog angažmana. Očekivanja glede kvalitete uradaka su svakako ispunjena, mada je cilj Spontopisa to da se ljudi odvaže izražavati i povezivati, neovisno o ikakvom „rezultatu“. 

Uostalom, zato smo i uveli nagrade za „sitne literarne pobjede“, upravo kako bismo proširili krug prepoznatih autora. Čim malo odmorimo, planiramo objaviti PDF zbirku s izdvojenim pričama po izboru našeg stručnog žirija, a priželjkujemo i suradnju s nekim od domaćih ilustratora/ica za naslovnicu.

Tko su članovi žirija, zašto baš oni, kako ste ih odabrali?

Članovi žirija su redom: Lara Mitraković, Vid Barić, Mateja Pavlic, Ivan Tomašić i Nada Kaurin Knežević. Za ovu važnu, ako ne i najvažniju komponentu bio je zadužen Matej, a htjeli smo okupiti skupinu koju odlikuje dobrodušnost, znanje, prilagodljivost i mladolikost duha, haha. Radi se o istaknutim književnim radnicima koje doista vrijedi pratiti i podržati mimo Spontopisa, a nama je izuzetno drago što ih imamo, nadam se na duge staze!

Što biste izdvojili kao najveću vrijednost ovakvog live književnog natječaja – za autore, publiku, ali i za širu književnu scenu?

Prije svega bismo istaknuli djecu koja u Spontopisu imaju priliku za svoju prvu „natjecateljsku“ ekspresiju. Što se odraslih autora tiče, više je benefita. 

Naime, mnogi od njih jednostavno nemaju vremena za bavljenje pisanjem koliko bi htjeli, izučavanje zanata takoreći, stoga kroz ovaj neposredni format mogu doživjeti afirmaciju svog talenta ili pak još jednu potvrdu ljekovitog djelovanja pisanja općenito. K tome, za razliku od samotnije naravi online natječaja, Spontopis stvara prostor i potiče druženje, međusobno učenje i inspiraciju. Svi posjetitelji, tj. publika, imaju mogućnost podržavanja sebi dragih ljudi u stvarnom vremenu, a valja spomenuti i kako književni natječaji obično ne dolaze u paketu s glazbenim programom – koncertom uživo i DJ setom. 

Držimo da ta festivalska komponenta može značajno pridonijeti kolektivnom doživljaju književnosti kao nečemu zabavnom, opuštenom i pozivajućem. Ovim putem bismo se još jednom zahvalili i Nikši Marinoviću, veteranu hrvatskog glumišta uz čije su majstorske interpretacije priče zaista „oživjele“.

U pozivu ste spomenuli tri ključna izazova – nedostatak povezane književne zajednice, pad čitateljskih navika među mladima te prodor umjetne inteligencije u kreativno pisanje. Kako vi, s obzirom na to, vidite budućnost književnosti u svjetlu tih izazova?

Već sam negdje ovo rekao, ali čini mi se prikladno ponoviti kako je književnost također živo tkivo koje raste i mijenja se u odnosu s društvom i vremenima. Međutim, ono što ostaje nepromjenjivo jest njezina moć da prenese i ogoli ono najosobnije u čovjeku, odnosno dirne sve one koje autor „pusti unutra“. Jednako vrijedno je i, tobože, sadržajno banalno, a s čime se mogu poistovjetiti ili pronaći drugi. 

Sve dok je ljudi koji imaju što za reći, kao i onih koji žele nešto čuti, za književnost ima mjesta. 

Vremena su svakako izazovna, a društvo je podijeljeno – i zato se svi moramo potruditi stvarati platforme za sve željne zajedništva koje nastupa kroz pisanu riječ. Što se AI-ja tiče, što je, tu je. Neke sile su na koncu nezadržive. Ipak, čvrsto vjerujem da će usporedo s neminovnim rastom utjecaja umjetne inteligencije, rasti i ljudska težnja za otporom. Tko pobijedi, pisat će!

Planirate li već i nastavak – drugi hrvatski live književni natječaj?

Ohrabreni reakcijama sudionika, naših malih zajednica prijatelja te šire javnosti, možemo reći kako smo odlučili organizirati i drugo izdanje. Za kraj ćemo samo reći kako je svaka pomoć dobrodošla!