Na blic o knjizi: 'Dobro mjesto za umiranje'

Ladi Vukić postavili smo blic pitanja o knjizi Dobro mjesto za umiranje opisanoj kao "intimne štorije ljudi sa škoja i njihovih zvanih i nezvanih gostiju, stvarne i fikcionalne (...) Ispreplićući se s društveno-političkim aktualijama, bistre um, donose osvježenje, ne baš i olakšanje, mnogo je u otočkoj izolaciji nelagoda i bolnih sudara­nja. Atmosfera je filmična, otprilike onako kako kontinentalci zamiš­ljaju more izvan sezone, no malo je tu idile, iza stisnutih škura nevolja, zatrovanost, rezignacija, gubici."

U kakvim uvjetima i koliko dugo je nastajala knjiga Dobro mjesto za umiranje?

Nastajala je u svakakvim uvjetima i kolebljivim razmišljanjima pa je rezultat toga da je od početne ideje nastalo nešto čemu se nisam nadala. Sve u svemu, trajalo je nekoliko godina pisanja i nepisanja.

Ne dotičući se njenog sadržaja, u jednoj nam rečenici opišite knjigu

Veljača je, na otoku smo, jugo puše kao blesavo, ptice jedu ptice a ljudi ljude(hm, ovo je ipak metafora), nigdje nikoga van sezone, ali eto jedne filmske ekipe koja baš to želi, baš to im se sviđa, snimiti domaći film s mještanima kao statistima od kojih će većina brkati stvarnost i fikciju.

Možete li je opisati pomoću druge vrste umjetnosti?

Mogla bih, ali je malo prostora za dublju analizu. Dvoje književnih kritičara reklo je da knjiga „baca“ na Fellinija, pa onda i na Naše malo misto. Ja se sama u romanu referiram na Galeba Jonathana i na to koliko je realna i ostvariva čežnja čovjeka da se izdigne iz blata jednog jata.

Koje vam je dijelove knjige bilo najdraže pisati, a s kojim ste se dijelovima „borili“?

Borila sam se s početkom i krajem. To je išlo najteže, dakle, uvodna priča je preživjela najveći masakr i preobrazbu, a za zadnju sam mislila da nemam kapaciteta napisati je. Najdraži dio mi je onaj koji se odnosi na dragog mi svjetioničara, no nije mi bio mrzak ni lik propalog boksača. Recimo da sam njih dvoje baš onako s guštom pisala.

Kako znate kad je gotovo? Kako staviti konačnu točku?

Vjerojatno nikad. Sva sreća pa je tu urednik koji ti kaže – amen. Onda je gotovo.

U 3 glagola recite nešto o sebi?

Ma dajte molim vas…

S kojim biste književnim likom voljeli popiti kavu/čaj/alkoholno piće po izboru?

Starac Santiago i ja… negdje na pješčanoj plaži bacamo svježu tunu na gradele i pijemo vino.

Što trenutno čitate i zašto?

Terra Alta Javiera Cercasa. Zašto? Zato jer mi je to jedan od omiljenih književnika današnjice. Naprosto uživam u njegovom stilu pisanja i načinu na koji obrađuje teme. S njim mi baš nikada nije dosadno.