Unsplash: Andres Siimon.
Ususret gostovanju na tribini Poetomat, donosimo dvije pjesme Mare Đukez.
Tražim neki dvoboj
između rebara
cigara izgara sama
puštam ju
Masna su slova
u hladnom jutru
i nebo je zeleno
od neprocvalog cvijeća.
Šest ujutro
sjebana
vozim s noćne smjene.
Otvaram prozor
zrak je siječanj
Snijeg je neočekivano
zasuo moju plavu kiu
a na stakla
još uvijek kapa
(osluškujem)
vatromet ledenih iglica
poštar ulazi u prvu smjenu
Josipa Lisac obraća mi se na radiju
vani je mrkli mrak
i magla
svuda
magla oko nas.
Mara Đukez rođena je 2000. godine u Zagrebu. Trenutno završava diplomski studij komparativne književnosti i antropologije na Filozofskom fakultetu. Poeziju piše od najtežih teen godina, a od nedavno i čita na programu tematskih večeri poezije kojeg je pokrenula prošle godine u udruzi Suputnici. Strastvena je ljubiteljica filmova te za sad jednokratna redateljica filma nastalog u sklopu dokumentarne škole Restart. Povremeni novčić skupi pisanjem filmskih kritika za Hrvatski filmski ljetopis i šankiranjem po Zagrebu. Od ostalih umjetnosti, od malena se bavi i plesom, a trenutno je instruktorica plesa na šipci koji joj je postao velika strast u životu. Instrumente i ne svira baš (dobro), ali uvjerena je da će uskoro osnovati punk band s cimerima.
Ususret gostovanju na tribini "Poetomat", donosimo dvije pjesme Nikole Pavičića.
Volite nas čitati i sudjelovati u našim događanjima i programima?
Podržite nas. Vaša donacija će nam omogućiti da i dalje budemo Booksa koju toliko volite.