Karla Kostadinovski (dvije pjesme)

Ususret gostovanju na tribini Poetomat, donosimo dvije pjesme Karle Kostadinovski.

Kuća kakvog uglednog domaćina

pa kako mjesta ne bi mogla boljet? II. kruh s neba da smo bili samo u mislima pa jedino što krvari naša su sjetanja

možeš ti thinkat, a ja over?

.jeste li ikada sjeli na ledeno hladan pod, promatrali bebina uspavana stopala i ridali nevinost?

ako mi u ljeto ne brišeš čeoni znoj maltene kartonskom maramicom, onda ne zaslužuješ moje jesenje kaputiće; a baš su slatki

možda imam problem, možda i dva, a možda su u jebenoj usranoj šumi

najjezivija sintagma u povijesti mesnih mehanizama je “vojno sposobni”

naš je  ̶o̶p̶r̶o̶š̶t̶a̶j̶ pozdrav – samo malo, zapravo ne znam što govorim, nije ovo Kerouac da izigravam putnu struju svijesti; vraćam se za sekundu – obilježio film u kojem nije bio moment u kojem bismo se prepoznale. zato smo se vidjele u odrazu ogledala boli, one naslijeđene i naučene, prihvaćene kao falš zasluga i pokušaj samobičevanja; da sam dan bila bih dobra

nemojte mi se raspadat, niste kamenolom

Mol, mol, moj preveliki mol

254 minirazloga nakon, na svoju nesreću, I’m back back back nije mi smiješno i ovo nije pozitivan znak sretna i vesela, novi povratci i svježina
amy_winehouse_back_to_black.mp3 sve će biti top top topchich fali mi da si dobro

 ̶o̶v̶a̶ ̶b̶i̶ ̶z̶i̶m̶a̶ ̶m̶o̶g̶l̶a̶ ̶b̶i̶t̶i̶ ̶u̶d̶o̶b̶n̶a̶ ̶u̶ ̶t̶v̶o̶j̶o̶j̶ ̶h̶u̶d̶i̶c̶i̶,̶ ̶v̶a̶l̶j̶d̶a̶ ̶ć̶e̶m̶o̶ ̶s̶t̶a̶t̶ ova je zima bila okej, ti si stala u moju hudicu

htjela sam isKORistiti sintagmus notorna bolikurčina ali mi se više ne sviđa, malo mi je osnovnoškolski, nisam to onda napisala ako sam sada oprala ruke od toga je li to tako

brigada kukavica kukavica brigade kukuvicu brigigigi kakavic briga diga kuk brige

                                                                                  I made you a mistake / mixtape

drastično si smršavila, tijelo ti je počelo kopniti, a koža naočigled stanjivati se, upala si sama u sebe, a kao debeli maršal ostao je nepromijenjen tvoj nos – tanak – grbav – dugačak – i na njega smo vješali vješalice s našim prašnjavim, svježe opranim ljetnim košuljicama

😱 nisam u šoku, samo provjeravam imam li temperaturu 😱

dva komičara odlučila sklopiti brak, trenutačno traže šalu za vjenčanje

moj se brat nesvjesno diči činjenicom da se nikada ne smije naglas, već onako, sa strane, smirk kako se to kaže, ponekad napravi grin, ali više iz sprdnje, nisam znala kako zvuči njegov smijeh, onaj grleni, e to, to – nisam znala dok vas nisam stavila na videopoziv iz kojeg ne mogu razabrati jednu smislenu rečenicu – voljela bih čuti ispreplitanje naših laughs

da si nogometaš, bila bi Messy

Karla Kostadinovski (1996., Zagreb) završila je preddiplomski kroatistike i bohemistike na FFZG-u, što joj je u životu donijelo to da relativno okej razumije slovenski i da na svakom poslu i angažmanu lektorira sve što ima slova. Sa svojom strukom filologa radi u marketingu, prodaji i PR-u, uglavnom u kulturi; vodila je emisije na Radio Studentu, pisala tu i tamo za neke tako portale, radila je u Hrvatskom narodnom kazalištu, Teatru &TD, Frakturi, vodi raznorazne radionice, a trenutačno je voditeljica odnosa s javnošću Centra za mirovne studije i producentica drag queer kolektiva House of Flamingo. U slobodno vrijeme radi. Svoju poeziju objavljuje na blogu Murati od baršuna, tu i tamo joj nešto sitno objave, uđe u neki krug nagrade, ali ništa ozbiljno. Iako bi voljela. Fun fact: dok je pisala ovo shvatila je da su joj dvije najdraže knjige sadržajno povezane s nacizmom.