Christos Armando Gezos (dvije pjesme)

Ususret gostovanju na programu Susret s pjesnikom, donosimo dvije pjesme Christosa Armanda Gezosa.

Obiteljsko slavlje

Za božićnim stolom 
moja majka, otac, Franz i ja.
Otac je glodao svoju nogu, 
a ja sam nasuprot njemu čeprkao po mozgu,
tražeći žlicu što mi upala u nj.
Majka pak, 
jedina još živa
držala je kišobran da nas spasi
od bombi što su nam letjele nad glavom.
A Franz, nasred stola,
čekao je oca da svrši sa mnom.
Franz, 
na velikom srebrnom pladnju
s jabukom u ustima.

Ludi od ljepote

Pišem za one što izlaze
samo po mrkloj noći,
da bi sakrili rane.
Pišem za one
što tjeraju druge da se čude
zašto plaču u gradskom autobusu
pišem za one
što im samo jedan nježni dodir
otvara rane kao grubi pijesak
pišem za one
za koje drugi misle da su ludi
jer su u oblacima izgubili glavu
jer su zube zarili u pijesak
jer viču zatvoreni u liftu na šestome katu
u jednoj trošnoj zgradi iz šezdesetih.
Pišem za one
što željni ljepote
ostaju zauvijek gladni. 

S grčkog prevela Koraljka Crnković.