Haljina

Haljina 

Stara se haljina poderala
na vidljivome mjestu
U njoj sam izgledala mlađe i vitkije
(i bila sam mlađa i vitkija)

Prekrit ću cvjetnim je vezom
To je sad moderno
To se sada nosi

Izgledat će lijepo
jer ja lijepo vezem
koncem i riječima

Bit će k'o nova
zelena livada cvjetna
leprša u daljnu
ka nebu

K'o pijan plota 

Držiš ga se k'o pijan plota.
Daj ga pusti!
Što ti to treba?

Ali on nije plot,
a ja nisam pijana.
Na njega naslonjena
promatram zvijezde

Uostalom, što vas briga.
Što vi znate o dubokom pijanstvu

Ja ću ga se držat
k'o pijan plota
dok mi to bude trebalo

Onda ću se uhvatit' za nešto drugo
Onda ću se uhvatit' za NIŠTA

A dalje ćemo vidjeti

Ogrtač 

Kad sam bila djevojčica,
Ogrtač su mi šili kod krojača.
Poslije bi ga preokrenuli
„Opet je kao nov", govorili su.

To se danas više ne može,
jer se pređa više ne kuha.
Danas se ogrtači mijenjaju
kao i ljubavnici.

Al' vuna mog ogrtača
ključala je na takvoj vatri,
da se on može preokrenuti
stotinu puta.

Pažljivo smo ga glačali,
pa savršeno priliježe.
Pod njegovim oklopom
topi se moje umišljeno salo
i moje prave bore,
moja pohlepa i moja zavist
i moja oholost

Zavijena klizim.
Izlozi me ne zanimaju.
Modni časopisi su mi dosadni.
Moj ogrtač uvijek je krik!

Mislila sam:
Nikada neće utihnuti.
Ipak,
...polako...

Rastanak 

Ustao si
i oboje smo odahnuli.

Zastao si kraj automobila
Kućna su mi se vrata zalupila.

„Svaki ključ otvara", tješio si me
petljajuć oko brave
Pretvarala sam se...
...da ti vjerujem.
Na kraju si slegnuo ramenima
i okrenuo se...

„Nije važno", doviknula sam ti.
„Netko će me otvoriti iznutra."

Jeza

Šuštanje ma osami
Kiša?
Vjetar?
Noć?
Il' moj strah samo?
Ma to ježevi po suhom
šeću se lišću
uvijek iznenade me
riječi
kad poslože se
iznenada

Nada Horvat