Donosimo pjesme Hrvoja Ryznara nastale na Booksinoj radionici poezije koju vodi Martina Vidaić.
Znamo ljubav po tome
Što nas odvraća od svijeta
A moje pjesme ne govore
Ni o čemu drugom
Vrati se u njih, ljubavi,
Vrati se u svijet,
U ovaj metež
Krede i zvijeri
Jasnoću tvoju trebaju
Kao more kamen
Posred njegova trbuha
Kao svijet
Kišu meteora
Neću napisati: šiljkom. Neću da pero
Ureže: u ponedjeljak, u rosnu večer, u blizinu Save.
Ako je večer, rosna je.
Ako je rijeka, daje nam blato. To se zove
Samodoprinos. Neke su stvari neodvojive
Kao tinta i voda. Grimiz i komarci
U Blatu. Napisat ću: blatu. Napisat ću:
Zagrebačkom. Neke su stvari neodvojive
Ovdje, kao ruševine i bolnice. Močvare
i razočarani kirurzi. Ruke u bijelim rukavicama
i besposleni skalpeli. U Blatu. Zbunjeni
Zašto netko umjesto njih rastvara tijela
Pod mjesečevom lampom
Ali ja ne moram pisati o močvarama
Ne moram reći ni riječi o rilima
Niti o koži koju buše kao djeca
Balone od sapunice ili kao mahovina
Betonske spavače i spavačice
Mogu govoriti
O težini i lomnosti nade
O čežnji da budemo zajedno
Živi kraj rijeka
Inače je pisaljka bodež
Poput svakog drugog
Žalimo se: većinu vremena
Ne želimo ništa
Doli uvjeriti se da nismo
Skrenuli s uma
Potom, kad smo uvjereni,
Zaspali bismo za volanom
Od umne ravnine, kao na
Autocesti Zagreb-Lipik
Da je makar jedan zavoj
Na mom putu
U tvom džepu
Sve bismo ispravili
Zavili za ugao Zavrtnice
Okrenuli ključ u bravi
Provrtjeli mogućnosti
Udova u plahtama
I ponovo se našli
U nezavidnom položaju
Ususret gostovanju na tribini Poetomat, donosimo tri pjesme Nine Bajsić iz rukopisne zbirke naslova "Pjesme za svaki slučaj".
Donosimo pjesme Magdalene Tandarić nastale na Booksinoj radionici poezije koju vodi Martina Vidaić.
Volite nas čitati i sudjelovati u našim događanjima i programima?
Podržite nas. Vaša donacija će nam omogućiti da i dalje budemo Booksa koju toliko volite.