Lirski subjekt u Šerventićevim pjesmama promišlja sebe samoga koncizno i analitički, s istovremenim poetskim sentimentom i nježnom sugestivnošću, gdje je najsnažnija misao često sadržana upravo u prostoru između redaka.
Premda i sam čileanski pjesnik, Zambra se ovdje predstavlja kao romanopisac, a, kako sam veli, zadaća svakog čileanskog romanopisca je pisati romane o čileanskim pjesnicima.