Začitavanje: 'Nabokov u Brašovu'

Iz filma 'Elektronka s kapom', r: Radu Jude

Stravična Securitate i gorko-slatka tranzicijska svakodnevica probojem novog rumunjskog filma postale su dio europske pop-kulture. Zajedno s generacijom talentiranih režisera (Mungiu, Puiu, Porumboiu) stasala je i rumunjska književna reprezentacija koja se najbolje snalazi u kratkoj proznoj formi. Ceausescuova smrt označila je početak nove ere traženja identiteta i prelaženja granica, a svjedočanstva tih potraga i putovanja sabrana su u antologiji postrevolucionarne kratke priče Nabokov u Brašovu (Meandarmedia, 2010.). Njeni su nam priređivači Marina Gessner, Luca-Ioan Frana i Ivana Olujić podastrli tekstove čije su glavne poveznice autobiografski elementi, apsurd, cinizam i posvemašnja nesigurnost.

Paul Cernat u predgovoru ističe da su se neki rumunjski književnici još u osamdesetima usprotivili tiraniji romana, odnosno njegovoj monumentalnoj varijanti socrealistilčke freske. Takva su mala, ali oštra koplja nastavili bacati i u devedesetima. Ikonički lik buldožerista, koji ne može ukopati kćer jer ne može dobiti potrebne pečate, Dan Lungu (1969.) tako koristi za prikaz nebitnosti pojedinca. Jeza režima nešto je opipljivija u pripovijesti Mircee Cartarescua (1956.), po kojoj je antologija i nazvana. Nabokova autor citira dok se s djevojkom šeće po Brašovu. Zaljubljeni, razmatraju prirodu stvarnosti, a skoro priključivanje djevojke Securitateu daje im do znanja da je stvarnost vrlo bliska mori. Cartarescu, već gotovo klasik rumunjske književnosti, autoreferencijalni tekst koristi kao osudu ljudi pokleklih pred režimima. Vezu u koju je režim umiješao prste nalazimo i u 'Terpentinu' Adriane Bittel (1946.), gdje će romantični svijet kojeg mlada žena pronalazi u podrumima bukureštanskih umjetnika nestati tiho i naglo.

Petru Cimpoesu (1952.) pak parodira rumunjsku kulturnu scenu koja se odjenom našla suočena sa Zapadom u priči 'Dajte budite postmoderni, inače nas neće primiti u NATO!', čiji je i sam naslov već dovoljno sugestivan.

Razvan Petrescu (1965.) u 33. godini odustaje od bavljenja medicinom i odlučuje se za književno djelovanje. U njegovu 'Blicu' pisac počinje posvuda neobjašnjivo proanalziti vlastite umnožene fotografije. Dok se referira na Antonionija, Petrescu nam donosi začudne džepiće apsurda i pamtljive opise suvremenih Rumunja.

Banaćani Daniel Vighi i Radu Pavel Gheo Rumunjsku gledaju kroz prizmu susjedne federacije, pa tako čitamo o jednom čeznutljivom pogledu na Zapad koji predstavlja Jugoslavija i o jednom susretu sunarodnjaka u Opatiji.

Mnogi pisci iz antologije u svojim biografijama bavljenje književnošću kombiniraju s tehničkim ili prirodoznanstvenim strukama. Bogdan Suceava (1969.), doktor matematike, u 'Satu Nibelunga' pripovijeda o rumunjskom selu uništenom državnim politikom. U njemu starac koji je u selu pustio korijenje, pokušava spasiti stari sat iz crkvenog tornja. Kad se u priču umiješa i vojska, priča dobije groteskan kraj. Horia Garbea (1962.), građevinski inženjer, u 'Jensenovoj funkciji' opisuje jednadžbu koja možda krije tajnu univerzuma.

Naoko nevina i jednostavna, 'Elektronka s kapom' prikazuje sina i oca koji gasaju preko blatnih jaraka  putuju u udaljeni grad, ne bi li  odnijeli televizor na popravak. Priča Florina Lazarescua, prošlogodišnjeg gosta Booksine Revije malih književnosti, poslužila je kao predložak za kratki film kojim je Radu Jude poharao svjetske festivale.

Proze kratke poput hitaca u kojima autori često munjevito izlažu vlastite autobiografije, obilježene su što ironijom, što fantastikom. Neke su katarze, ali većina ih samo rezignirano priznaje status quo.  

Srđan Laterza