Začitavanje: 'Štefica Cvek u raljama života'

Heroinu Šteficu Cvek izniklu iz pera Dubravke Ugrešić nerijetko ćete u knjižarama pronaći uz bok knjigama kao što su Dnevnik jedne mame, Banana split ili Seks i grad. Podrazumijeva se da je ovim naslovima zajedničko to što su pisani za svaku djevojku, ženu ili gospođu koja imalo drži do sebe. Svi se bave uglavnom sličnom tematikom vezanom uz izgled, posao, brak, djecu itd. Recimo, Štefici svi govore da je jedini lijek protiv depresije pronaći dečka i uklopiti se u patrijarhalno društvo. 'Seksualni bager' u obliku emancipirane prijateljice Ele savjetuje joj pak da prestane biti tipično žensko: „Stoljećima su muškarci konzumirali nas, sad je vrijeme da mi konzumiramo njih! Ravnopravno, naravno“.

Ipak, Štefica se bitno razlikuje od svih tipičnih primjeraka chick literature, ne samo po činjenici da je Ugrešićkin kratki roman svojevrsna preteča navedenom žanru u hrvatskoj književnosti (objavljen je 1981.), već i po specifičnom načinu krojenja teksta i poigravanju svim žanrovskim konvencijama.

U knjizi postoje dvije pripovjedačke razine. Na prvoj upoznajemo autoricu/kreatoricu koja pod pritiskom prijatelja pokušava napisati 'žensku priču', ali joj ubrzo postaje jasno da to i nije tako lak zadatak želi li izbjeći sve klišeje, poput princa na bijelom konju, ljubavnika i sl. I dok kreatorica razbija glavu oko toga kako bi prava heroina trebala izgledati u pismima čitateljica nekog modnog časopisa nailazi na jednu Šteficu koja postaje njezina junakinja. Ne Stephanie ili Fani, već Štefica! Štefica Cvek je punašna daktilografkinja koja živi sa svojom tetkom i njezinim morbidnim pričama iz 'Bošanske Krupe', koje u pravilu završavaju tako da netko umre ili se pak uda.

Dubravka Ugrešić obrađuje tekst kao prava krojačica, koristeći sve moguće šivaće postupke i pribor - različitim crticama i škaricama označuje gdje treba izrezati, razvući ili nabrati tekst, a za podnaslove koristi termine kao što heftanje, falcanje, futranje, krajcanje, fircanje, cufanje, ciganje, endlanje... Roman slijedi svoju zadanu formu (određen ovim šivaćim zakonitostima) unutar koje Ugrešićka ismijava literarne klišeje i ironizira ženske žanrove (svako poglavlje počinje nekim bizarnim savjetom, tipa: Što napraviti kada vam se nakon tuširanja razmrlja maskara ili što ako se probudite usred noći i više ne možete zaspati). Radi se o jednom avangardnom, postmodernom postupku koji je Ugrešićka nakon Poze za prozu ovdje dovela do vrhunca.

Štefica Cvek ubrzo je dobila status ikone u hrvatskoj književnosti, a cijelu je priču na ekrane vrlo spretno prenio Rajko Grlić 1984. filmom U raljama života s Dubravkom Ugrešić kao scenaristicom i Vitomirom Lončar u glavnoj ulozi. Središnje pitanje filma (kao i knjige) je hoće li se priča završiti sretno ili nesretno i svi navijaju za happy end jer se tada ljudi osjećaju bolje. Nije li bit popularne književnosti upravo ta da se ljudi osjećaju bolje? Chick literatura, žensko pismo ili nešto treće, Štefica Cvek u raljama života jedna je izvrsna, zabavna i smiješna knjiga. Zapravo, čisti klasik.

Anela Senčar