Jedno vrijeme radovali smo se dolasku proljeća. Drugi uzročnik potajne radosti bile su najnovije vijesti da korona polako, ali sigurno gubi zamah i da vrag će je odnijeti u zaborav dok malo konkretnije zatopli.
Onda je naglo zahladilo, zlehudi celebrity virus odbija samo tako nestati i da, započeo je rat. Ruska vojska izvršila je invaziju na Ukrajinu, a sam Putin i državni ruski mediji nazivaju to vojnom operacijom ili ograničenom vojnom operacijom. Riječ 'rat' nije poželjna, ali ovo jest rat. U svega 7-8 dana milijun Ukrajinaca, mahom žena i djece (mnogi i s kućnim ljubimcima), izbjegli su iz svojih domova. Razaraju se stambene zgrade, osim vojnika ginu i civili, sirene danonoćno tule, skloništa su puna, a spominje se i nuklearno naoružanje. Da, kakogod to netko zvao, ovo je definitivno rat.
Proljeće će doći, vjerojatno po svemirskom redu vožnje, ali trebalo je ovo biti drugačije proljeće. Normalnije, bez pandemije, potresa, zombija i svih ostalih zala. Umjesto toga bit će krvavo, tužno i strašno. Nismo vojni analitičari, ne znamo koliko će ovo potrajati, ni kako će završiti – istina je da oni koji prožive to iskustvo iz noćnih mora do kraja života ostanu s ožiljcima rata, vidljivima ili nevidljivima. Nismo ni povjesničari, naročito ne od onih koji povijest ne žele ili ne mogu interpretirati u skladu s činjenicama, već onako kako im se svidi ili isplati u određenom, kako se kaže, društveno-političkom trenutku. Koliko bi se uopće valjalo vratiti unatrag kroz vrijeme, e da bi se precizno utvrdilo gdje je uzrok ovoga što se danas događa? I je li moguće da je ovaj rat rezultat fiks-ideje jednog jedinog čovjeka – u ovom slučaju Vladimira Putina? Ne čini se uvjerljivo, ali dobro, spisak svega onog što nama nije uvjerljivo ne bi stao ni u svih šest tomova Knausgaardove Borbe.
Mnogi kažu kako im je naprosto nevjerojatno da se ovakvo što događa u XXI. stoljeću. Kako mislite – nevjerojatno? U kojem smo to točno trenutku bili bez barem jednog ratnog sukoba u svijetu, bez diktatura i mora izbjeglih civila? Ili su nam neki ratovi i žrtve manje značajni od drugih?
Kakve će biti posljedice ruske invazije na Ukrajinu? Među ostalim, kaže Mihail Šiškin, prva asocijacija na spomen Rusije više neće biti ruska književnost.
Teško nam je zamisliti vrijeme u kojem ćemo smetnuti s uma Tolstoja, Puškina, Dostojevskog, Čehova… osim ako, gluho bilo, ne promatrate svijet iz perspektive čovjeka potpuno nesklona književnosti. Nije Putin Rusija, on će proći, a djela ruskih književnih divova će ostati.
Isto tako ostat će i riječi današnjih, živućih ruskih književnika koji su otvoreno pozvali građane Rusije da kažu 'ne' ratu. U tom smislu pridružujemo se željama i zahtjevima za obustavom rata koje su ovih dana uputili Vladimir Sorokin, Boris Akunjin, kazališni redatelj Lev Dodin, Mihail Šiškin, Ljudmila Ulickaja, Dmitrij Gluhovski, filmski redatelj Ilja Hržanovski i mnogi drugi iz Rusije, Ukrajine i cijelog svijeta.
„Мы требуем прекратить эту войну!“
Druge nam nema.
F.B., 04. ožujka 2022., Zagreb
Od prvih dnevničkih zapisa koje objavljuje u Kulturi bilo je jasno s kakvim će novim formatom književnog Don Quijotea brojno čitateljstvo emigrantskog literatur-mjesečnika imati posla.
Akademija je, dakle, za stotinu dvadeset i tri godine pronašla, prepoznala osamnaest književnica vrijednih po mnogima najvrjednije književne nagrade ever!
Ono čuveno Sokratovo – "spoznaj samoga sebe", činilo se Tournieru besmislenim zahtjevom kojega mirne duše odbacuje. Stvarnost, kaže, beskrajno nadilazi bogatstvo moje mašte i neprestano me ispunjava čuđenjem i divljenjem
Ljubavnički odnosi čine se kao nešto uzbudljivo, posve obični ljudi preko noći postaju neka vrsta odmetnika, potajice se sastaju, kradu vrijeme i prostor za sebe, i to u početku uistinu jest uzbudljivo. Samo dokle će biti tako?
Volite nas čitati i sudjelovati u našim događanjima i programima?
Podržite nas. Vaša donacija će nam omogućiti da i dalje budemo Booksa koju toliko volite.