Page arrow
Web banner 3 korekcijaBanner mobile 3 korekcija
Piše: F. B.

Márquez i interpretativna manija

Large rooster

Foto: Thryn.

Petak
11.08.2023.

Prije četiri-pet desetljeća književni Div iz Aracatace, dobitnik Nobelove nagrade za književnost i jedan od kumova ili barem najsjajnijih perjanica latinoameričkog magijskog realizma Gabriel García Márquez (1927-2014), otkrio je u jednoj svojoj kolumni za madridski El País kako je interpretativna manija novi oblik fikcije.

Također, veliki Gabo priznaje u toj kolumni objavljenoj u siječnju 1981. i naslovljenoj Poezija nadomak djeci (ovu i još pedesetak drugih njegovih novinskih kolumni možete pročitati u knjizi Skandal stoljeća, VBZ – 2022.) da godinama vrijedno skuplja bisere kojima loši učitelji književnosti kvare djecu. Pod biserima misli na potpuno pogrešna tumačenja svojih i djela drugih književnika.

Kćer jednog njegovog prijatelja nastavnik književnosti upozorava da će njezin završni ispit biti o romanu Sto godina samoće. Njezin otac, čovjek, kako sam Márquez navodi, vrlo dobrog književnog obrazovanja i izoštrenog poetskog instinkta, temeljito je pripremi, toliko temeljito da je poslije toga o čuvenom romanu znala više nego njezin nastavnik. No, ne lezi vraže, nastavnik se na koncu dosjeti pitanja na koje djevojka nije znala odgovor: Što znači obrnuto slovo na naslovnici argentinskog izdanja knjige?

Naslovnicu rečenog izdanja izradio je slikar Vicente Rojo i kada mu je prvom prilikom Márquez ispričao zgodu s ispitom, slikar je priznao da ni on sam ne bi znao odgovoriti. Došlo mu je da jedno slovo obrne, pa je tako i napravio. Dakle, slijedio je vlastite instinkte i to je sve – nikakve dublje, skrivene simbolike nije bilo u tom obrnutom slovu na naslovnici.

Nije bolje prošao ni vlastiti Gabov sin odgovarajući na pitanje što simbolizira pijetao u Pukovniku nema tko da piše? Odgovor koji se tražio glasi – Pukovnikov pijetao simbolizira potlačeni narod, a ne kako je mladi Márquez izvolio odgovoriti u želji da se naruga londonskom autoru testa – to je pijetao sa zlatnim jajima. Stariji Márquez zahvalio je poslije svojoj sretnoj političkoj zvijezdi što je odustao od prvotnog plana po kojemu bi pukovnik zavrnuo pijetlu šijom i od njega načinio juhu.

Svojevremeno, dvojica kritičara iz Barcelone došli su do velikog otkrića da Jesen patrijarha ima istu strukturu kao i treći koncert za glasovir mađarskog skladatelja Béle Bartóka. Gabo se silno obradovao, ali nikada zapravo nije shvatio analogiju koju su dvojica kritičara uočila.

Sve ove potpuno pogrešne interpretacije Márqueza zabavljaju, ali ih u isto vrijeme ocjenjuje štetnima, jer, kako kaže na kraju – tečaj književnosti ne treba biti ništa više od dobrog vodiča za čitanje. Svaka druga ambicija ne služi ničemu doli plašenju djece.

U pravu je señor Márquez, najvažnije je čitati dobre stvari, pa onda, dodajemo mi, i one manje dobre tj. loše koje služe da lakše razaznamo žito od kukolja. Nametati loše i, na kraju krajeva, posve pogrešne interpretacije književnih djela valja izbjegavati. Lošim interpretacijama bilo čega, baš kao i svim drugim lošim stvarima, mjesto je u birtiji – ondje možemo raspravljati o čemu god, nahitavati se bombastičnim izjavama, konstrukcijama i slično, kao što često i činimo na kavama, a ne njima plašiti djecu u školi.

Namjera nam je bila složiti se s kolumbijskim književnim titanom i završiti izlaganje, ali, evo, vrag nam nije dao mira, pa smo o ovoj stvari potražili i mišljenja drugih. Ljeto je, ljudi su još po morima, i samo smo velikom ljubaznošću Nadstojnice Meride uspjeli doći do izjave njezina ujaka, časnog bivšeg Nadstojnika Luciana Prosvjetitelja koji se tih dana odmarao u svojoj kući na Bahamima,  te lovio sabljarke i drugu divljač. Reagirao je ljutito, ali da ne prepričavamo, pustit ćemo sad snimak Lucianove izjave u cijelosti, play:

„Señor Gabo ne može biti dalje od istine! Prvo, pisci, pa i oni najbolji, mogu napisati knjigu kao što često i čine, mogu i pojasniti što su željeli reći, što također često i nepotrebno čine, ali komu ćemo vjerovati – autoru djela ili učenom čovjeku tj. književnom kritičaru, teoretičaru ili profesoru književnosti? Pa posao ovih potonjih i jest da svima, pa i autoru, pojasne o čemu je riječ u tom i tom romanu! Svojom interpretacijom, učen čovjek diže pripovijest na višu razinu, tumači nam zašto je nešto umjetnost, a ovo drugo nije.

Svatko treba raditi svoj posao – na piscu je da napiše, a na stručnjaku je da mu potanko objasni, i njemu i svima nama, o čemu je zapravo pisao i što je stvarno htio reći. Pisac to ne može znati, jer je bio zauzet pisanjem, slaganjem pripovijesti što je, oprostite, fizički naporan posao. Posve je logično i najlogičnije da autor ne može znati što taj nesretni pijetao stvarno jest, kao što nije i ne može biti svjestan kako struktura njegova djela ima istu strukturu kao i Bartókov treći koncert za glasovir. Autor slijedi svoje instinkte i pripovijeda, i kolikogod ta pripovijest može ispasti sjajna, još sjajniji su uvidi, stručne interpretacije njegove pripovijesti. Samo će literarni forenzičar razjasniti što pijetao simbolizira tj. što taj kukurikavac u najdubljem dubokom smislu uistinu jest i tek u tom trenutku – stvar je zaokružena.

Ukratko – Gabo jest majstor pripovijedanja, ali netko stručan je ipak trebao udariti pečat na tu činjenicu. Usput rečeno, ako u jednom trenutku osjetite poriv da se okušate u lovu na sabljarke – oduprite mu se svim silama!“

Ne možemo reći jesmo li i u kolikoj mjeri ostali pokolebani promišljanjima Nadstojnika Luciana, ni jesmo li uopće dokučili što je htio reći. Čini se da i Márquez i Lucian, svaki na svoj način, imaju pravo u ovoj stvari.

Čini se da pijetao često u početku jest samo pijetao i mišljen je i zamišljen kao takav, ali može biti i nešto više čega autor nije bio svjestan… a opet, pijetao nekako po svojoj prirodi ne može biti samo pijetao, on gotovo u pravilu simbolizira nešto. Mogao bi, zašto ne, predstavljati i potlačeni narod, no onda valja reći da je pijetao, opet po svojoj prirodi, ratoboran i nesklon trajnom bivanju u poziciji potlačenosti.

Pisat ćemo pukovniku i pitati ga, on bi to svakako morao znati.

 

F.B., 11. kolovoza 2023., Zagreb

Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Možda će vas zanimati
Pisma Pukovniku
Homepage sleep 14.06.2024.

Je li čitanje dosadno!?

Odlučili smo dignuti glas i još jednom pojasniti što se točno događa s našim mozgom u trenutku kada otvorimo knjigu i kako ga nagnati na budnost i aktivnu suradnju.

Piše: F. B.

Pisma Pukovniku
Homepage eurolit 03.05.2024.

Književnost u eurovizijskom formatu!?

Zamislite sad da književnost nekako uguramo u jedan takav Eurosong format! Kladim se da bi za par godina svi živi čitali i to bi preraslo u novi nacionalni problem!

Piše: F. B.

Pisma Pukovniku
Homepage dont panic 19.04.2024.

O čemu, dakle, pisati?

Ostaje pitanje o čemu će zanatski dobro potkovani literati pisati, za kojim temama će posegnuti i hoće li njima samima usred posla dozlogrditi ono o čemu pišu i na što su potrošili nekoliko tjedana, mjeseci ili čak – godina?

Piše: F. B.

Pisma Pukovniku
Homepage amazing 05.04.2024.

Nije sve amazing, surprising i breathtaking... ili?

Umjesto pretjeranog granatiranja korica hvalospjevnim ficlekima, štiklecima i blurbekima, predlažemo nešto malo drugačije.

Piše: F. B.

Pisma Pukovniku
Homepage herakles 22.03.2024.

Carstvo eponima ili čišćenje Augijevih štala

Tko je, zapravo, bio taj tip Augij(a) i do koje mjere su njegove štale morale biti zapuštene da bi, evo, završile u leksikonu eponima?

Piše: F. B.

Pisma Pukovniku
Homepage thinker damjan 08.03.2024.

Promišljanja redara Damjana koncem zime 2024.

Kako je bilo nekad, kako uvijek pogrešno zamišljamo budućnost i odlike pravog književnog djela.

Piše: F. B.

Korištenjem portala Booksa.hr pristajete na prikupljanje cookiea.
Booksa.hr koristi kolačiće u svrhu analize posjećenosti stranice, kako bismo vidjeli što volite čitati i konstantno poboljšavali naš sadržaj.
Booksa.hr ne koristi vaše podatke ni u koju drugu svrhu