Dnevnik o dnevnicima: Knjiga troškova

Moguće je zamisliti pakao, bilo kakav – pakao odrastanja, ovisnosti o alkoholu, drogama, bračni pakao, pakao ljubomore, rata itd. - kao što je moguće i pisati o svakome od njih. I može to biti dobra priča, ne morate čak ni posezati za riječju pakao, jer čitatelj(ica) će ga odmah prepoznati. Teško je, naime, pakao pobrkati s bilo čim drugim, primjerice s incidentom, neugodnom situacijom i slično. Postoji ipak razlika, i to osjetna, između zamišljenog ili izmaštanog i onoga što je netko uistinu iskusio, proživio i preživio.

U Knjizi troškova (Disput, 2024.) autorica Vesna Ćuro-Tomić odvest će nas u pakao kroz koji su prošli mnogi naši prijatelji, znanci, susjedi, rođaci, sugrađani, a nezanemariv dio njih nije nikad ni izašao iz te noćne more. Riječ je o vrlo ozbiljnom i raširenom društvenom problemu u medijima znanom i kao dužničko ropstvo. Kako je u jednom od svojih priopćenja navela udruga Franak:

Uzrok svih problema dužnika jest izigravanje povjerenja potrošača i ne upozoravanje istih na izuzetno visoki valutni rizik kredita u CHF. Dužnici su u banke ulazili u najboljoj namjeri i s dužnom pažnjom te nisu mogli znati da su krediti s valutnom klauzulom u CHF zapravo vrlo opasni i pokvareni proizvodi. HNB je trebao ili zabraniti spomenute kredite ili je trebao obvezati banke da se buduće dužnike mora upoznati sa svim informacijama o špekulativnom valutnom riziku prije samog potpisivanja ugovora. Banke su zloupotrijebile činjenicu da HNB ne vrši ulogu regulatora i odlučile iskoristiti situaciju te dati u ponudu toksične kredite iako su bile potpuno svjesne da su ti krediti opasni za građane. Zajednički propusti i djelovanje HNB-a i banaka bude sumnju čak i na moguća kaznena djela, jer je posljedica takvog nezakonitog poslovanja nesaglediva po zdravlje i živote ljudi koji su upali u dužničko ropstvo ne svojom krivnjom.

Ili još kraće:

„Domaće“ banke su dokazano zarađivale ekstra profite na temelju kamata na nezakonito uvećanu glavnicu i na temelju manipulacija s izvorima financiranja, a njihove banke „majke“ u inozemstvu su zarađivale direktno na tečajnim razlikama, na taj način iznoseći novac iz Republike Hrvatske bez plaćanja poreza i bez ikakvih osnova stjecanja.

O zloglasnim kreditima u švicarcima raspravljalo se u medijima, na saborskim sjednicama i odborima, mogli smo čuti svjedočanstva dužnika, a opet, često se i prečesto govorilo – tko vam je kriv, pa sami ste pristali, nitko vas nije tjerao – što je, mora se priznati, bilo prilično bešćutno, ali, da, i to je u ljudskoj prirodi. Biti površan i bešćutan, naivno vjerovati da se nešto slično tebi ne može dogoditi ili jednostavno priželjkivati da susjedu crkne krava i pronaći nekakvo zadovoljstvo u njegovoj nevolji.

Knjiga troškova obuhvaća razdoblje od 2008. do 2018. u kojemu se život jedne zagrebačke obitelji pretvorio, pa… ne može se reći ljepše – u pakao. Točnije, u pakao dužničkog ropstva zbog kredita s deviznom klauzulom u narodu poznatijeg kao kredit u švicarcima. Četveročlana obitelj je živjela pristojno, ali u skučenom prostoru koji nije zadovoljavao njihove potrebe, pa odluče uzeti kredit i kupiti veći stan. Oboje zaposleni (na HRT-u), solidna primanja, osnovano vjeruju kako si takvo što mogu priuštiti. O kakvom se zapravo kreditnom aranžmanu radi nisu mogli znati, jer ih, po svemu sudeći, u banci nisu informirali o stvarnim razmjerima rizika u koji se upuštaju.

Kada se ugovor s bankom sklopi i potpišu svi potrebni dokumenti, nema povratka, niti je koga briga što će dužnik ubrzo shvatiti u kakvu se suštinski nepoštenu igru upustio. Sve što si bio i imao počinje se urušavati i sve što dalje budeš činio, cijeli tvoj život biva podređen jednom cilju – vraćanju kredita čije rate iz mjeseca u mjesec rastu dok u isto vrijeme tvoja primanja ne mogu taj tempo ni izbliza pratiti.

Ispisan u formi dnevnika roman ili fikcionalna autobiografija Knjiga troškova nudi zastrašujuće precizan uvid u sve stadije propadanja u siromaštvo kao i posljedice koje trpi svaki pojedini član obitelji. Dnevničke bilješke uvijek započinju malom tablicom podijeljenom na tri dijela: prihod, troškovi hrana i troškovi nehrana. Svaki trošak se bilježi i u zbroju, naravno, troškovi nadilaze prihode, a nastale rupe moraju se krpati na sve moguće načine – pozajmicama, uštedama na čemu god se može, dodatnim poslovima, rasprodajom gotovo svega što ima nekakvu vrijednost. Jasno, silom prilika mijenjaju se životne navike, društveni život zamire, samopouzdanje je ozbiljno poljuljano, a nasilnici i zlostavljači (uvijek su ondje gdje provodite najviše vremena, u školi ili na poslu) osjete kada je netko ranjiv i slab, i nasrću bez milosti dodatno vam zagorčavajući život.

Od nasilnika i zlostavljača i ne očekuješ bilo što dobro – iznenađenje, neugodno i bolno, jesu reakcije normalnih, običnih ljudi, pa i onih bliskih. Neki će se prestati javljati, drugi će pokazati zluradost, nerazumijevanje, treći će se maknuti od vas kao da imate kugu, a ono malo što ih ostane i ne promijeni ponašanje u vašoj blizini vjerojatno možete i dalje smatrati prijateljima.

Unatoč svemu, u ovom romanu, autofikciji, ima i vedrine duha, humora, odlučnosti i snage, pa i nekakvog inata, tvrdoglavosti da se ostane na nogama. Knjiga troškova vjerojatno je najbolje i najpreciznije svjedočanstvo o pošasti dužničkog ropstva, a posve je sigurno kako je trebalo i snage i volje i umješnosti da se poslije svega, ispisujući je, još jednom proživi pakao iz kojega se, kako i sama autorica navodi, mnogi nisu uspjeli izvući.

Volio bih vjerovati kako je ova potpuno ogoljena i iskrena pripovijest ujedno i svojevrstan šamar bankarskom sustavu, ali evo, iz režije mi javljaju da je isti po svojoj prirodi predatorski i samim tim neosjetljiv.

Pišem godišnji rezime troškova, kao što činim svake godine. Po troškovima znam kakav je bio dan. I tjedan, mjesec, godina. Kakvo je bilo desetljeće, kakav je bio život.

Dnevnici su, sve više počinjem vjerovati, možda i najbrutalnija književna forma, a ovaj dnevnik svakako vrijedi pročitati, preporuka!

F.B., 7. veljače 2025., Zagreb