Tportal je objavio imena finalista i finlistice 14. natječaja za najbolji hrvatski roman. Od jedanaest polufinalnih naslova žiri u sastavu Vanda Mikšić, Anica Tomić, Robert Perišić, Boris Jokić te Andrea Milanko odabrao je njih pet koji ostaju u konkurenciji.
Pet naslova u završnom sprintu za 50 tisuća kuna vrijednu nagradu su:
Mladenka kostonoga, Želimir Periš (OceanMore)
''Periš je napisao/odguslao polifon roman u najboljem bahtinovskom smislu. On koristi različite govore kako bi nam dočarao svo bogatstvo istorije koja najčešće ostaje skrivena iza promenade "velikih dela" koja su promenila sudbinu čovečanstva, u onoj meri u kojoj je čovečanstvo (sic!) ono što pripada belom muškarcu evropskog tla. Drugim rečima, on daje glas onima čiji se glas najčešće ne čuje unutar velikog istorijskog narativa. I to radi suvereno, pokazujući kao pisac da je sposoban da jednako vlada različitim argoima: gospodskim zadarskim, otočkim bračkim, činovničkim s kraja 18. i početka 19. veka i tako dalje'', piše o romanu Vladimir Arsenić.
''Roman jest feministički ako ga čitamo rodno, no zapravo je to opća povijesna točka jer ako imam ijednu ženu u romanu i vjerno dočaram okolnosti i način života žena tog vremena i prostora, ispada da automatski dobivam angažiran tekst. Ne bježim od toga, dapače, drukčije bi bila sramota. Mislim da nijedan roman ne bi smio biti nefeministički, a ima i takvih'', ispričao je o knjizi sam Periš u intervjuu koji je vodila Lidija Deduš.
Pristanište, Darko Šeparović (Fraktura)
''Iza vrata kuće na otoku jedan je čovjek marljiv i uporan, ali njegov je rad skriven tuđim očima i nitko ne zna čime se bavi. Na pristanište preko puta kuće pristaju brodovi i odlaze s njega, turisti stižu po svoje uspomene, a on i dalje uporno radi, ozbiljno posvećen svojoj tajnovitoj djelatnosti i svojoj opsesiji drvom. Pristanište je gusta priča o ljubavi i zabludi, o samoći i upornosti.''
Sinovi, kćeri, Ivana Bodrožić (Hermes naklada)
''Naslov se igra perspektivom – budući da Lucija ima brata Tomislava, lika iz sjene, ali isto tako sina, a Dorian je transrodan, samim time u očima društva malo manje sin. Negdje između žene i muškarca/kćeri i sina, ali nikad samo jedno, zaista jedno od toga dvoga. Osim njega, krhkost roda predočavaju još bar dva lika, izmjenjujući rodne uloge. Zato je naslov romana znakovit, signal da stvari nisu uvijek onakve kakvima se čine. (...) Riječ je o romanu koji vješto posreduje suvremeno društvo, prepoznavši ga ujedno kao poprište borbe i mjesto nesreće. Vješto je pritom što to čini kroz opipljive pripovjedne svjetove, jezikom čistog i bliskog iskustva'', zapisala je o romanu Lucija Butković, a o njemu je s Lejlom Kalamujić i Borisavom Matićem razgovarala i u Booksinom podcastu.
Putujuće kazalište, Zoran Ferić (V.B.Z.)
S Ferićem je intervju povodom objave ove knjige vodila Miljenka Buljević, a između ostalog je rekao: ''Budući da se ipak radi o autobiografskom romanu ili romanu s dominantnim biografskim činjenicama, ova se hrabrost (teško mi je to tako zvati) tiče prvenstveno odnosa sa samim sobom. To znači da, srećom, nismo u mogućnosti sami sebe strpati u logor ili prognati u Sibir, ali smo itekako u mogućnosti napraviti si od života neku vrstu Sibira. Neki hladan i pust prostor pun neodgovorenih pitanja, strahova, grižnje savjesti i možda neke teške ljubavi. Želim reći da je pisanje uvijek na neki način i obračun sa samim sobom, a pisanje autobiografskog štiva posebno.''
Radio Siga, Ivan Vidak (Sandorf)
''U bačkom mjestu Siga rodio se i živio Kalman Gubica, mjesni dobošar kojem je od četrnaeste godine povjeren zadatak da na dvanaest seoskih križanja svakodnevno čita novosti iz zemlje i svijeta. No nakon što uoči Drugog svjetskog rata preživi udar munje suočit će se s posljedicama i okolnostima kakve nije mogao ni sanjati…''
Pobjednica ili pobjednik bit će proglašen/a u lipnju, a nije naodmet ponovno podsjetiti i na vodič kroz književne nagrade Nađe Bobičić.
Podsjetimo, prošle je godine najboljim proglašen roman Proslava Damira Karakaša.
Izvor: tportal
