O participaciji Romkinja u književnosti razgovarale smo s Hedinom Tahirović-Sijerčić, istaknutom romologinjom, književnicom i aktivisticom.
Kako mapirati fenomen post-#metoo književnosti unutar književnog polja, onkraj nužno reduktivne mainstreamizacije i hashtagizacije teme koja po svojoj biti nužno izmiče reprezentaciji?
Hegemonijska slika usamljenog čitača-videće osobe, kritički promotrena, razotkriva ekonomsko i društveno naličje književnog polja. Biti slijepa ili slabovidna osoba koja želi čitati znači biti suočen s nizom isključujućih čimbenika, uvjeta, oslanjati se na niz društvenih okvira, institucija i aktera.
Malo što kada je u pitanju književnost u konačnici bude jednostavno, naročito ono kada se putem Javnog poziva nastoje uspostaviti univerzalni kriteriji po kojima će se izabrati najbolja ostvarenja u protekle dvije godine.
Kako i zašto slijepe i slabovidne osobe planinare i o kojim knjigama pritom razgovaraju? U tekstu Darijo Anušić kroz vlastito planinarsko iskustvo daje odgovore na ova pitanja.
Ivana Perić piše o ponudi i kvaliteti audio knjiga za slijepe i slabovidne osobe u Hrvatskoj. U razgovoru sa sugovornicima iz Rijeke, Osijeka i Siska istražila je u kojoj mjeri je audio format dostupan i koja tematika prevladava.
Prije nego što potisnemo događaje prošlih godinu dana, vrijedi se osvrnuti na književnu online para-produkciju koja je nikla u ovo doba zloglasne 2020. godine: što je od nje ostalo, zašto gotovo ništa, i koje smo lekcije eventualno propustili naučiti putem.
Eseji i istraživački tekstovi o svemu što (nam) je bitno!
