Čitanje dodirom – o važnosti brajice danas

Unatoč brojnim zvučnim i digitaliziranim knjigama, kao i računalnim programima koji pretvaraju tekst u govor, Brailleevo pismo (brajica) ostaje temelj pismenosti osobama s oštećenjem vida. Odlučili smo istražiti koja je uloga brajice danas, u kojim se sve segmentima života koristi i zašto je i dalje važna za slijepe i slabovidne osobe. 

Brajica se danas koristi u čitavom svijetu, zahvaljujući tvorcu Louisu Brailleu i njezin dan prigodno se obilježava 4. siječnja, na njegov rođendan. Zanimljivo je spomenuti, kao što je istaknuto u šestoj epizodi Booksinog podcasta, kako sličan sustav koji je služio za komunikaciju između vojnika vuče korijene iz Napoleonskih ratova. S obzirom na to da je brajica reljefno pismo, u njemu se upotrebljava šest točkica poredanih u dvije vertikale pomoću kojih se mogu dobiti 63 znaka. Različiti položaji točkica mogu predstavljati jedno slovo, kombinaciju slova ili riječi. Brajica se prilagođuje gramatičkim, pravopisnim i semantičkim pravilima koja vrijede u određenom jeziku. Za hrvatski jezik brajicu je preuzeo i prilagodio tiflopedagog Vinko Bek na čemu je radio desetak godina, što je rezultiralo izdavanjem dvije početnice krajem 19. stoljeća. Bek je pridodao specifične znakove za hrvatski jezik (nepčanici i dvoslovi dž, lj, nj). Brajica je doživjela još jednu izmjenu, 1951. godine kada je Centralni odbor Udruženja slijepih Jugoslavije i Savjet za nauku i kulturu vlade FRNJ na konferenciji u Beogradu izmijenio abecedu i uveo nove znakove za č i dž. Nakon toga, hrvatska brajica ostaje nepromijenjena do danas.

Međutim, znakovi brajice mijenjaju svoje značenje ovisno o kontekstu (literarnom, matematičkom, kombiniranom). Posebna varijanta brajice koristi se u matematici i njezinim tvorcem smatra se Abraham Nemeth. Postoji i brajični kratkopis u kojemu se koriste kratice za skupinu slova, kratice za riječi (od jednog ili više znakova), kao i kratice za korijene riječi, čime se ubrzava čitanje i pisanje, ujedno smanjuje prostor koji znakovi zauzimaju, broj stranica i težina brajičnih tiskanih izdanja. Kako bi se brajica naučila i svladala, potrebno je razvijanje određenih vještina, o čemu smo razgovarali s edukacijskom rehabilitatoricom Mladenom Funtek koja provodi opismenjavanje na brajici s osobama s oštećenjem vida. Također, naša sugovornica se bavi prilagodbom i tiskanjem na brajici u Hrvatskom savezu slijepih, stoga smo je priupitali i na koji način suvremena tehnika i tehnologija utječu na brajicu.

Proces učenja brajice je postepen i sastoji se od više faza, a najveći izazov predstavlja taktilno prepoznavanje brajičnih znakova. Kako nam govori Funtek, potrebno je krenuti s predvježbama kojima je cilj razviti osjet dodira, taktilnu percepciju i taktilnu diskriminaciju. Vrste vježbi, korišteni materijali i način poduke predvještinama razlikuje se ovisno o dobi učenika, odnosno radi li se o djetetu ili odrasloj osobi koja je kasnije izgubila vid. Naša sugovornica napomenula je kako se brajični znakovi koji predstavljaju slova uče po složenosti, a ne po abecedi. Nakon uvježbavanja pojedinačnih slova, prelazi se na skupine od dva, tri ili više slova i prve riječi: "Postupno se uvode predznaci (znakovi koji ne postoje na standardnom crnom tisku, već samo na brajici, ali izuzetno su važni elementi brajice) i interpunkcija, te brojevi. Usporedno se uči i pisanje brajice na uređajima poput tablice i šila, brajičnog pisaćeg stroja te elektroničkih uređaja. Tada učenik uči i pravilno oblikovanje teksta", objašnjava Funtek.

Učenje brajice je za Kristinu Krsnik, apsolventicu talijanistike i kroatistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, unatoč početnim poteškoćama koje prolazi svako dijete na početku opismenjavanja, bilo, kako nam kaže, divno iskustvo. Naučilo ju je samostalnosti, baš kao što se tomu uče i djeca koja vide kada se uče služiti svojim pismom:

"Brajicu sam počela učiti godinu dana prije polaska u školu. U vrtić mi je dolazila edukacijska rehabilitatorica i svakoga mi puta otkrivala po jedno, a često i po 2 slova. Prije samog početka učenja donosila mi je drvene šestotočke različitih veličina, to je nešto kao slagalica čiji su elementi složeni tako da oponašaju raspored brajevih točkica, a služi da se korisnik privikne na Brailleevo pismo. Često se dogodi da postoje dva slična slova, samo što svako gleda na svoju stranu, pa u početku može doći do zabune. Ali, zato sam od prvog dana zavoljela brajev pisaći stroj jer sam se s njim osjećala važno, pisala sam na način na koji nije nijedno dijete koje sam poznavala, kao odrasli u uredima. Stroj je proizvodio dosta glasnu buku, a što se na njemu brže piše, buka je veća, pa mi se možda i zato sviđao. Kad sam krenula u školu, već sam znala sva slova i brojeve", govori Krsnik.

Suživot brajice i suvremene tehnologije

Što se tiče odnosa suvremene tehnologije i brajice, odnosno koje su prednosti i nedostaci brajice u odnosu na zvučne knjige i druge govorne zapise te publikacije u elektroničkom obliku, Funtek je istaknula kako je prednost materijala u zvučnom obliku upravo njihova dostupnost i jednostavnost za korištenje. Zvučni oblici namijenjeni općoj populaciji u pravilu su adekvatni i za osobe oštećena vida, stoga nije potreban neki specijalizirani način snimanja i pripreme. Međutim, slušanje ne može zamijeniti čitanje: "Čitanje je ključna vještina kojom se usvaja pravopis, gramatika, bogatstvo vokabulara. Primjerice, interpunkciju, pravilno pisanje velikih i malih slova, oblikovanje tekstova za službeni e-mail ili esej je vrlo teško, ako ne i nemoguće, pravilno naučiti oslanjajući se isključivo na sluh. Brajica je pismo koje je sastavni dio vladanja jezikom (uz slušanje i govor), a osoba koja se ne može služiti standardnim pismom (crnim ili uvećanim tiskom) i ne služi se ni brajicom, smatra se nepismenom, neovisno o tome služi li se zvučnim zapisima", kaže nam Funtek. Ipak, Funtek ističe kako je bitno osvijestiti i činjenicu da zvučni zapis i brajica ne isključuju ili ugrožavaju jedno drugo, već se međusobno nadopunjuju. Primjerice, zvučni zapis može olakšati učenje brajice, a brajica može olakšati provjeru pravopisa, gramatike i oblikovanja.

Studentica Ekonomskog fakulteta u Zagrebu Danijela Vidas rado sluša zvučne knjige kojima je živa osoba posudila glas, dok joj knjige u Wordu čita njezina govorna jedinica s laptopa. Govorna jedinica je glas koji izgovara tekst kojeg je dohvatio čitač ekrana, odnosno sinteza koja u realnom vremenu pretvara tekst u zvuk, za razliku od zvučnog zapisa koji je već prethodno snimljen i fiksan. Dakle, s čitačem ekrana, korisnik može izabrati hoće li informacije slušati ili čitati pomoću brajice. Međutim, Danijela se slaže kako je čitanje izuzetno važno: "Slijepi danas sve više vole čitati slušanjem, a ja sam ona slijepa osoba koja voli čitati prstima jer tako bolje doživljavam stvari. Čak znam od knjige napraviti skriptu ili pokušati prezentaciju prebaciti u Word, koliko god se to može, pri čemu pazim da mi ne bude teško ići skenirati, odnosno printati u Brailleevo pismo u Savez slijepih. Ako knjiga ima do stotinjak stranica, volim je isprintati u brajicu", govori Vidas.

Brajica ipak zahtjeva usvajanje posebne vještine, odnosno čitanje dodirom koje je nekim osobama vrlo zahtjevno ili nemoguće (primjerice, ako osoba ima slab osjet dodira na jagodicama prstiju, ako ima dodatne fizičke ili intelektualne teškoće). No, uz pravilnu poduku, materijale, vježbu i upornost, velik broj ljudi može je savladati. Uz predvježbe, sustavnu poduku, vježbanje i motiviranost, učenici mogu postati vrsni čitači te dodirom čak postići i brzinu čitanja standardnog crnog tiska pogledom: "U početku, dok sam čitala sporije, radije sam posuđivala zvučne knjige, ali kasnije, kad sam stekla brzinu u čitanju, pazila sam da uvijek kod kuće imam i neku knjigu na brajici koju čitam jer sam znala da je čitanje važno, ne samo čitanje knjiga, već i čitanje vlastita pisma", naglašava Krsnik.

Postoji čitav niz jednostavnijih i složenijih informacijsko-komunikacijskih uređaja koji uključuju brajicu, sučelje za prikaz na brajici i brajičnu tipkovnicu. Primjer su brajični retci, brajične bilježnice i brajični obilježivači. Brajični redak je taktilni elektromehanički uređaj koji prikazuje brajične znakove pomoću metalnih ili plastičnih iglica raspoređenih u brajične ćelije. Svaka ćelija ima 8 iglica čije se izdizanje i spuštanje kontrolira isključivo pomoću čitača ekrana na računalu. Brajične elektroničke bilježnice su prijenosni uređaji koji omogućuju pisanje, uređivanje i čitanje digitalnih dokumenata korištenjem brajice. Informacije prikazuju na ugrađenom brajičnom retku. Uz tipkovnicu za unos brajičnih znakova, imaju vlastitu memoriju za pohranu podataka, programe za uređivanje teksta, kao i ostale korisničke aplikacije i zbog toga se mogu koristiti kao potpuno samostalni uređaj za bilježenje, ali i kao zaseban brajični redak (ako su spojene s računalom ili pametnim telefonom).

Čak i standardni pametni telefoni, koji su uređaji opće namjene, u svom sustavu za osiguranje pristupačnosti imaju sposobnost unosa teksta preko aplikacije koja funkcionira kao brajična tipkovnica na zaslonu. Još jedan primjer nadopunjavanja brajice i suvremene tehnologije jest činjenica da slijepa osoba ne može programiranje na računalu izvesti samo slušanjem, već se napisani kod mora detaljno iščitati uz pomoć brajičnog retka kako bi se provjerila njegova ispravnost.

"Nažalost, premda razvoj računalne tehnologije uvelike pomaže slijepima, bojim se da sve manje mladih čita brajicu. To je zato što je puno lakše uključiti računalo, mobitel ili kakav drugi reproduktor zvuka i prepustiti se slušanju, bilo snimljenog ljudskog, bilo kompjutorskog glasa. Isto tako, brajeve su knjige jako velike, mislim da stotinjak stranica crnog tiska zauzima 2 deblja brajeva sveska. Nepraktične su za prenošenje i zauzimaju puno prostora u kući. Kakva-takva zamjena brajevim knjigama bio bi brajev redak, uređaj koji se spoji s računalom i na kojemu se na brajici prikazuje ono što se vidi na ekranu, ali mislim da ga kod nas još uvijek ima dosta malo slijepih", objašnjava Krsnik.

Kao glavne probleme današnjice Funtek izdvaja nedovoljnu razinu razumijevanja načina na koji brajica funkcionira, kao i slabu razinu svijesti o njezinoj važnosti i načinu uklapanja u svakodnevni život, što rezultira problemima poput slabe motiviranosti osoba za učenje brajice, manjka stručnog osoblja koje pruža poduke opismenjavanja, manjka izrađenih materijala, skupoćom materijala i uređaja za njihovu reprodukciju.

Brajica u općoj upotrebi

Prisutnost brajice u općoj upotrebi, primjerice, najvidljivija je u materijalima za radnike koji se bave obrazovanjem slijepih i slabovidnih osoba. Grafemski oblik, odnosno grafički prikaz brajice u dvije dimenzije, koristi se samo za osobe koje vide kako bi se educirale o brajici. Stručnjaci koji rade sa slijepima koriste standardnu brajicu (trodimenzionalnu, odnosno ispupčene točkice) koju je također moguće čitati i pogledom. U posljednje vrijeme brajica postupno postaje sve raširenija, iako u još uvijek nedovoljnoj upotrebi: "Udžbenici, časopisi i ostali edukacijski materijali tiskaju se na brajici dugi niz godina, ali i tu se primjećuje njihov nedovoljan broj. Brajični natpisi na kutijama za lijekove su vrlo pozitivan primjer koji bi trebalo proširiti i na ostale skupine predmeta svakodnevne upotrebe poput etiketa na proizvodima (ime, proizvođač, rok trajanja), odjeći, kuhinjskim uređajima i priboru, na dnevnim redovima tramvaja, menijima, cjenicima, upute i upozorenja za lijekove, i slično. Potrebno je i dalje poticati integraciju brajice u javni prostor, npr. na table i vrata javnih institucija, u galerijama i muzejima, parkovima prirode, spomenicima", potiče Funtek.

Brajica je neophodna za obrazovanje osoba s oštećenjem vida jer, osim što omogućuje pristup znanju i njegovo dijeljenje, naglašava važnost izjednačavanja prilika za sve. Jednako kao i za hrvatski jezik, trenutno postoji više istovremeno važećih brajičnih standarda. Hrvatski savez slijepih pokrenuo je inicijativu kojoj je cilj poboljšati položaj brajice u društvu. Kao prvi korak, krenuo je u izradu Standarda hrvatske brajice čiji je cilj prikupiti postojeće brajične standarde i notacije koje se trenutno koriste u Hrvatskoj, predstaviti određene promjene i na temelju primjera najbolje prakse postaviti okvir kojim će se osigurati minimalna kvaliteta brajičnih materijala. Uz Standard, u izradi je i nova brajična matematička notacija.

Kao što se stručnjaci trude poboljšati položaj brajice, tako i osobama s oštećenjem vida, drugim stručnjacima i javnosti preostaje daljnja edukacija o prilikama i mogućnostima koje brajica pruža. Učenje brajice osigurava neovisnost osobi oštećena vida, što je nezamjenjiva stavka u cjeloživotnom obrazovanju, čime se potiče njihovo sudjelovanje u političkom, ekonomskom i kulturnom životu, istovremeno i jača ravnopravnost u društvu.

***

Tekst je objavljen u sklopu projekta I to je pitanje kulture?.

Sadržaj teksta isključiva je odgovornost Udruge za promicanje kultura Kulturtreger.

Projekt I to je pitanje kulture? provode Udruga za promicanje kultura Kulturtreger kao nositelj i Kurziv - Platforma za pitanja kulture, medija i društva kao partner, u razdoblju od 19. kolovoza 2020. godine do 19. kolovoza 2022. godine. Ukupna vrijednost projekta je 1.342.674,05 HRK, a sufinancira ga Europska unija iz Europskog socijalnog fonda u iznosu od 1.141.272,94 HRK. 

Više o Europskim strukturnim i investicijskim fondovima možete saznati ovdje, a o Europskom socijalnom fondu na ovoj poveznici