Josip Čekolj u ovoj zbirci predstavlja naizgledni paradoks: njegov pjesnički subjekt eksplicira da je razuvjeren u poeziju, no ipak je bira pisati.
Možemo li zamisliti poeziju na društvenim mrežama koja ne bi obuhvaćala samo tekstove pjesama prepisane u Facebook postove?
Hegemonijska slika usamljenog čitača-videće osobe, kritički promotrena, razotkriva ekonomsko i društveno naličje književnog polja. Biti slijepa ili slabovidna osoba koja želi čitati znači biti suočen s nizom isključujućih čimbenika, uvjeta, oslanjati se na niz društvenih okvira, institucija i aktera.