Najveći uspjeh knjige Barbi Marković nije u tome što pokazuje da se horor može pronaći u svakodnevici, nego u tome što pokazuje koliko su granice između svakodnevice i horora postale porozne.
Roman Ognjena Aksentijevića uspostavlja prostor za promišljanje o pitanju što od čovjeka ostaje kada izgubi temeljne oslonce poput prostora, pripadnosti i jezika, a preživljavanje postane jedini preostali oblik smisla.
Roman Tatjane Gromače nije ugodna knjiga, ali je poštena i upečatljiva. Ne nudi pomirenje, ne nudi katarzu, ne nudi jasne odgovore. Umjesto toga nudi pogled ravno u ono što bismo najradije zaobišli.
