Odista govoriti, a pogotovo poetski pisati nekim drugim jezikom, znači doslovce drukčije vidjeti svaku stvar oko sebe. To je neprocjenjivo iskustvo.
Ne vjerujem u dijalog dovršenih struktura. Upravo je jalovost (jalogičnost) govora ta koja omogućuje komunikaciju i pokreće raznorodne diskurse.
U mojoj poeziji Bog nije neki daleki deistički voajer ili apstraktna Misao koja sebe misli, on je itekako nezaštićeno prisutan u svakodnevnom ljudskom iskustvu.
Toliko volimo čuti kako razmišljaju naše sugovornice i sugovornici – domaći i strani pisci i spisateljice, pjesnikinje i pjesnici, izdavači, prevoditeljice, urednice, aktivisti, teoretičarke, profesori, novinari i drugi – da razgovore imamo u čak tri forme: pisanoj, audio i video!
