S mladim nizozemskim filozofom
Coenom Simonom razgovarali smo za njegovog nedavnog posjeta Zagrebu, gdje je u sklopu programa
Europea U Dvorištu predstavio hrvatski prijevod knjige
Čekajući sreću - Filozofija čežnje.
***
Knjiga Čekajući sreću je knjiga o čežnji. Čežnja je prilično širok pojam, koji nije nimalo lako definirati. Vi ste u knjizi pristupili ovoj temi fenomenološki, uz pomoć primjera iz svakodnevice…
Mislim da je najbolji način za pristup ovoj temi upravo taj – čisto fenomenološki pristup i približavanje esejističkoj formi. Naime, čežnja je nešto što svi poznaju iako je, imate pravo, u pitanju prilično neodređen pojam, jer čežnja svakako nije isto što i želja, ili strast ili nužda. Čežnja može biti dijelom sadržana u drugim pojmovima, ali može biti i nešto posve drugo. U svakom slučaju, smatrao sam da je najbolji put upravo silazak na polje svakodnevnog, ili bolje rečeno zajedničkog, jer je i čežnja svima nama zajednička.
Je li to uvjetovalo vaš diskurs, bez klasične filozofske terminologije, ili je riječ o kompromisu kako bi šira publika mogla čitati Filozofiju čežnje?
Iako sam filozof, u pisanju ove knjige htio sam se odmaknuti od klasične filozofske terminologije i načina pisanja koji mi je donekle prirodan. U tom smislu, sama tema jest odredila način pisanja. Time ništa nije izgubljeno, a mogao sam objasniti neke stvari koje bi možda ostale skrivene da je ovaj tekst pisan filozofskom terminologijom. Ova knjiga je zapravo književnost. Drago mi je što je razumljiva i što čitatelji osjećaju tekst istinitim.
Kažete kako su ljudi danas u posve drukčijoj situaciji kada je riječ o čežnji. Dakle, riječ je o fenomenu koji je ipak društveno uvjetovan?
Da, u pitanju je nešto što se ipak mijenja s protokom vremena. Naravno, to ne znači da ljudi nisu osjećali čežnju prije dvije tisuće ili prije dvjesto godina, no taj sklop osjećaja u različitom vremenu ima različit utjecaj na život ljudi. No, ovdje nije važan isključivo vremenski aspekt, jer je riječ o fenomenu koji je kulturno uvjetovan. Dakle, ni danas čežnja nije jednaka u različitim dijelovima svijeta.
Koliko je kapitalizam utjecao na čežnju, odnosno činjenica da živimo u vremenu višestrukih izbora?
Ogroman je utjecaj kapitalizma, no ipak nisam pristupio toj temi iz tog aspekta, što bi bio ne samo legitiman već i vrlo zanimljiv pristup. Također, valja i ovdje razlikovati kulturne aspekte i neke specifične fenomene, jer situacija nije ista u kapitalističkim uvjetima kasnog 19. stoljeća i kasnog 20. stoljeća. Obilje ima ogroman utjecaj na čežnju. Pa, usprkos tome što je čežnja predstavljena u ovoj knjizi najbliža suvremenom čovjeku na Zapadu, mnogo stvari ovdje je ipak univerzalno.
Mislite li da je upravo čežnja jedan od razloga zašto je suvremeni čovjek postao takva solipsistička mašina? Naime, ljudi danas, više nego ikada prije, imaju osjećaj kao da su bogomdani i kao da zaslužuju apsolutno sve najbolje što im se nudi od svijeta. Slažete li se s time?
Zaista, ljudi danas smatraju da čežnja, ili ono što oni misle da čežnja jest, možemo je nazvati i prazninom, naprosto mora biti ispunjena. Ljudi se zaista počinju osjećati kao da moraju ostvariti sve što požele, da je u pitanju nešto najprirodnije na svijetu. To posljedično uzrokuje i nestanak odgovornosti za vlastite postupke.
Takav stav vidimo kod mladih ljudi u školama, kao i u radnim kolektivima gdje se čovjek osjeća nezamjenjivim, kao da su mu svi nešto dužni i da moraju biti zahvalni na samoj njegovoj egzistenciji. A to je, jasno, najgore od svih mogućih samozavaravanja, jer da bilo tko od nas nestane, stvari se ne bi nimalo promijenile. Svijet bi i dalje sasvim normalno funkcionirao.
Muzika mi se čini izuzetno značajnom za vaš rad. Koliko je ona utjecala na nastanak ove knjige?
Zaista, muzika mi i inače jako mnogo znači u životu, zato je i našla tako važno mjesto u knjizi. No, muzika je također ono što nas sve povezuje, i zato mi je ovdje bilo prirodno koristiti se upravo glazbom, bilo da je riječ o Goldbergovim varijacijama u izvedbi Glenna Goulda, ili o Bruceu Springsteenu. Muzika nam je svima zajednička, baš kao i čežnja.
