S naslovnice knjige.
Gordanu Nuhanoviću postavili smo blic pitanja o knjizi Zavod za apatiju, koja je najavljena kao spoj distopijskoga žanra i društveno-političke satire prvoga reda.
U kakvim uvjetima i koliko dugo je nastajala knjiga Zavod za apatiju?
Pošto se u romanu radi o jednoj konstrukciji, o jednom gotovo vrlom novom svijetu, pisanje se oteglo na četiri do pet godina, a u to računam i periode u kojima sam odustajao od pisanja.
Ne dotičući se njenog sadržaja, u jednoj nam rečenici opišite knjigu.
Persiflaža današnjice kroz priču o epidemiji apatije – to je dijagnoza Igora Mandića u njegovoj kritici romana. I ja bi tome dodao još jednu bitnu odrednicu: kroz crnohumorne naočale.
Možete li je opisati pomoću druge vrste umjetnosti?
U nekom idejnom pogledu roman bi se mogao opisati kompozicijom 4.33 Johna Cagea, kada je glazba u pitanju, a najbliže duhu knjige bio bi Let iznad kukavičjeg gnijezda.
Koje vam je dijelove knjige bilo najdraže pisati, a s kojim ste se dijelovima “borili”?
Uživao sam izmišljajući simptome apatije i načine liječenja, kako na terenu tako i u Zavodu. Najteže bitke vodile su se u koncipiranju kvazi-naučnih razgovora među apatolozima, gdje je trebalo lavirati između šarlatanstva i stručnosti.
Kako znate kad je djelo gotovo? Kako staviti konačnu točku?
Kad se iscrpe sve mogućnosti, a likovi međusobno postanu uljudni.
U 3 glagola recite nam nešto o sebi?
Bliži su mi pridjevi.
S kojim biste književnim likom voljeli popiti kavu/čaj/alkoholno piće po izboru?
S Kamilom Emeričkim.
Što trenutno čitate i zašto?
Pokoravanje M. Houellebecqa, a razlog je jednostavan: dobar je.
Na naša blic pitanja odgovorio je Antonio Sičić, pokretač prvog hrvatskog live književnog natječaja "Spontopis".
Pokretačici projekta „Poeziju na štrikove“ Aniti Pajević postavili smo nekoliko blic pitanja.
Volite nas čitati i sudjelovati u našim događanjima i programima?
Podržite nas. Vaša donacija će nam omogućiti da i dalje budemo Booksa koju toliko volite.