Kelly Sikkema, Unsplash.
Ususret gostovanju na tribini Poetomat, donosimo dvije pjesme Vide Sever.
***
godinu dana gledam kroz predmete
i skrivam svoje čudne kosti
prijatelji su u suhim sobama
crtam im tlocrte u paintu
pišem samo bijele praznine
ostalo su otvoreni prijelomi
***
ipak postajem
sinkroplivačica u krigli
u ritmu gutam gazirana jastva
treneričino posramljivanje sala
slamanje prepona
isplatilo se
ergonomska sam
prijatelji umaču prste
obično se opeku
po redu Vidam svaki prst
pijana znam tko sam
i što sve sutra neću raditi
tijelo je spremnik
spojen na točionik
oni ne znaju
da im promatram prepone
jesu li cijele
biste li mogli za mene
napraviti špagu
grcam u kuhanoj perverziji
dižu se šuplje kosti
više ništa ne sadržim
i letim prema izlazu
sutra ću se silom
prelomiti u crtu
Na Poetomatu je Lara Mitraković pokušala saznati: pišu li se pjesme lakše uz more ili u gradu, koliko poezije stane između dva filmska festivala i mogu li pjesme doista pripadati nekome ili nas samo privremeno posvoje.
Na ovom Poetomatu Lovro je s voditeljicom Larom Mitraković razgovarao o tome može li poezija biti poput grada – labirint, mapa, teren za igru – i što znači graditi i rušiti kroz stihove.
Volite nas čitati i sudjelovati u našim događanjima i programima?
Podržite nas. Vaša donacija će nam omogućiti da i dalje budemo Booksa koju toliko volite.
