Poezija Ognjena Aksentijevića

Ususret gostovanju na tribini Poetomat, donosimo tri pjesme Ognjena Aksentijevića iz zbirke Rezervat odbeglih ptica (Treći trg, 2021).

staranje

kao da nikad ne znamo da li će
pošto ogulimo široke kraste
iz lakta i kolena iscuriti krv ili seme
da li ćemo ožiljcima ličiti na one
u čijim smo pukotinama bili otok

nisam naučio od čega se pravi muškost
jutros su me probudili iznad ve-ce šolje
iznad bare ispale iz mog međunožja
i nisam znao da li sam krvav ili upišan

uvili su me u bele uštirkane čaršafe
s jedne strane privili na grudi 
s druge rekli da sam plačipička
i nek već jednom rešim sam sa sobom
šta sam
puška il' varjača.

korenovanje

ne zaboravi:
prvi kolonizatori planete su biljke
i ako sve pripada onima koji su prvi došli
možda se stvarno treba vratiti korenima

naše vreme se vuče
kao debeli kit preko centralne raskrsnice u metropoli
tek u trahejama
zabrinuti smo pred njegovim apetitom.

rađanje zemlje

kad vatre dovrše sva stabla
strnjiku, korov
spuštamo se s očišćenog neba
iskačemo iz kanadera kao žabe iz lonca
na glave stavljamo kacige
pod mišku kišobran
i dok s neba bežimo pred brujanjem motora
na zemlji je jeziva tišina
čak smo i mi
domaće ptice
zaboravili da pevamo.

Ognjen Aksentijević (1994., Leskovac) masterirao i diplomirao na Katedri za srpsku književnost sa južnoslovenskim književnostima Filološkog fakulteta u Beogradu. Objavio je dvije knjige poezije: Rezervat odbeglih ptica (2021) i Um za morem, smrt za vratom (2017). Poezija mu je objavljivana u regionalnoj periodici i prevođena na slovenski, grčki, češki i engleski. Jedan je od osnivača i urednika u Raštan izdavaštvu. Živi u Zagrebu.