Poezija Mislava Živkovića

Ususret gostovanju na tribini Poetomat, donosimo pjesmu Mislava Živkovića.

Drage,

šaljem vam pjesmu:

Majka mi je bila baklja.

Otac mi je bio stolar.

Jedino što mogu biti

je množina.

Prihvatih promjene iz nacrta prvog:

Majka mti je bila baklja.

Otac mti je bio stolar.

Jedino što mnogoh bi ti

je množina.

Ali ne znam što sve mnogu biti, vrijeme tek je varijanta, oštrica bez drške. Ispravak prethodi pogrešci riječi, a stoka je samotno krdo, nož na zalutaloj točki. Gladno gledam žeravicu na čas dok ne zadrijema: šapće mi da budem požar, šuti mi da budem žica. Šutim i ja, živa sve do zadnjeg živca,

M. Ž.

trešnja je korijenja prva konstanta

             svaka se suza nadaje riječi

             na zalogaj

kad istitraj pukne

zazuji mrežište vektora

rojevi bumbara bruse im dražice

vlažni je procjep u zemlji tek oko mnogih

               oko       mnogih

a mnogi su tlima     posebno     naočiti

                               okati

                          krakati

   od travnatih krajeva satkani