Zhilla Aulya, Unsplash.
Ususret gostovanju na tribini Poetomat, donosimo dvije pjesme Patrika Gregureca iz rukopisa radnog naslova pakt.
Kad sam bio mali
bio sam u svojoj glavi
kad sam malo narastao
bio sam u svome srcu
sad sam odrastao
sad sam u svome želucu
kad ću ostariti
bit ću svojim kostima
kad umrem
bit ću izvan sebe.
Moja sućut.
Želim je vidjeti, rekao sam.
Stvarno?
Da, rekao sam.
A kamo ti je tata otišao?
Želim je vidjeti, rekao sam.
Nije baš uobičajeno... koliko godina imate?
15.
Da, nije baš uobičajeno...
Maknite plahtu.
Skinite taj ruksak, sjednite. Uf kako je težak... kako vas klince tjeraju da nosite sve te knjige... to nije normalno. Znaš, možemo na ti? Ma možemo! Znaš, ja mislim da vama daju previše knjiga. Jedva ih nosite, tko bi to sve još i naučio, jesam u pravu?
Želim je vidjeti.
Pričekat ćemo tatu.
Maknite plahtu, molim vas.
Nije uobičajeno, ali u redu. Ti si već pravi momak.
Želim je vidjeti.
Evo, ali samo na kratko. Evo.
Nije to ona.
Rekao sam da je bolje da pričekamo tatu.
Nije to ona, kažem vam.
Ajde, izađimo, sjest će sestra s vama dok ne dođe –
Nije to ona, pogriješili ste. Ona nema takav nos. Pogledajte samo. To je netko drugi. S takvim nosom. Nema šanse. Vi ste nešto krivo, krivo ste negdje nešto krivo zapisali. To nije ona. Kažem vam. Ako netko zna, onda ja znam, a znam da to nije ona. Ni nos ni oči. Inače kad žmiri, isprepliću joj se trepavice. Sad nema ništa od toga, i nos i oči. Sve je drugačije.
... da. U pravu ste... u pravu si. To uopće nije ona. Greške se događaju...
Da.
Dođi. Ajde. Idemo do automata, hoćeš nešto iz automata možda? Ajde, dođi.
Ne.
Ne?
Htio bi... htio bi još malo ostati s njom.
Patrik Gregurec je pjesnik, dramaturg, dramski pisac i kritičar koji se s kazalištem počeo družiti još u srednjoj školi, kao član sisačke avangardne skupine DASKA. Ondje je počeo pisati i poeziju, a od tada se poprilično rastrčao po različitim umjetničkim disciplinama. Njegova poema Špaga osvojila je 2022. Gorana za mlade pjesnike, a godinu poslije i Kvirina za najbolju pjesničku knjigu između dva festivala. U kazalištu se bavi svime, od adaptacija književnih klasika i suvremenih romana do lutkarskih, plesnih i dječjih predstava, a za svoj je dramaturški rad također višestruko nagrađivan. Uz sve to piše kritike, uređuje časopis Kazalište, radi kao vanjski suradnik na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu i pohađa doktorski studij u Osijeku.
Ususret gostovanju na tribini Poetomat, donosimo pjesmu Mislava Živkovića.
Donosimo pjesme Mira Frakića nastale na Booksinoj radionici poezije koju vodi Martina Vidaić.
Volite nas čitati i sudjelovati u našim događanjima i programima?
Podržite nas. Vaša donacija će nam omogućiti da i dalje budemo Booksa koju toliko volite.