Poezija Sare Štrkalj

Donosimo pjesme Sare Štrkalj nastale na Booksinoj radionici poezije koju vodi Martina Vidaić.

1

toga jutra
vidio si me u izlogu

nisi imao novca
pa si me kupio
lažnim obećanjima

u tvojoj glavi
ja sam figura

možeš me oblikovati
zagrijati pa prstima
udubiti i izobličiti
po vlastitim željama

ja sam figura

možeš me dodirnuti
uzeti u ruke
staviti na policu
ili u krevet

ja sam figura

možeš se sa mnom igrati
ili me spremiti za kasnije
dodatnim obećanjima
produžiti mi rok trajanja

ja sam figura
od krvi i mesa

nešto što možeš
baciti ili odbaciti
uzeti
odložiti
ostaviti za kasnije
i jednog dana

potpuno zaboraviti

2

bacam pogled preko šanka
i tamo vidim
ljude od kartona

koliko je vremena potrebno
da sakriješ samog sebe
slojem pudera i mraka?

ako nemaš što za reći
uvijek možeš
pričati tijelom

u mraku su riječi
samo smetnja

valja utažiti glad
za mesom
za pažnjom iz potrebe

izjutra će
ti isti muškarci i žene
zajedno praviti
kartonsku djecu

dok ću im ja uzaludno
dovijeka tražiti
treću dimenziju

3

ima dana
kad na zidovima moje kuće
nekontrolirano izbijaju pukotine
i krvare
a ja
dok panično iz ladice vadim ljepljivu traku
potajno želim
da sve se raspadne
i da ovoga puta
krivac bude netko drugi