Masovni opstanak

Donosimo pjesme Hrvoja Ryznara nastale na Booksinoj radionici poezije koju vodi Martina Vidaić.

Masovni opstanak

Znamo ljubav po tome
Što nas odvraća od svijeta
A moje pjesme ne govore
Ni o čemu drugom

Vrati se u njih, ljubavi,
Vrati se u svijet,
U ovaj metež
Krede i zvijeri

Jasnoću tvoju trebaju
Kao more kamen
Posred njegova trbuha
Kao svijet
Kišu meteora

Muškarac ubio ženu
kod ruševine bolnice u zagrebačkom Blatu

Neću napisati: šiljkom. Neću da pero
Ureže: u ponedjeljak, u rosnu večer, u blizinu Save.
Ako je večer, rosna je.
Ako je rijeka, daje nam blato. To se zove
Samodoprinos. Neke su stvari neodvojive
Kao tinta i voda. Grimiz i komarci

U Blatu. Napisat ću: blatu. Napisat ću:
Zagrebačkom. Neke su stvari neodvojive
Ovdje, kao ruševine i bolnice. Močvare
i razočarani kirurzi. Ruke u bijelim rukavicama
i besposleni skalpeli. U Blatu. Zbunjeni
Zašto netko umjesto njih rastvara tijela
Pod mjesečevom lampom

Ali ja ne moram pisati o močvarama
Ne moram reći ni riječi o rilima
Niti o koži koju buše kao djeca
Balone od sapunice ili kao mahovina
Betonske spavače i spavačice

Mogu govoriti
O težini i lomnosti nade
O čežnji da budemo zajedno
Živi kraj rijeka

Inače je pisaljka bodež
Poput svakog drugog

Zavoj

Žalimo se: većinu vremena
Ne želimo ništa
Doli uvjeriti se da nismo
Skrenuli s uma

Potom, kad smo uvjereni,
Zaspali bismo za volanom
Od umne ravnine, kao na
Autocesti Zagreb-Lipik

Da je makar jedan zavoj
Na mom putu
U tvom džepu
Sve bismo ispravili

Zavili za ugao Zavrtnice
Okrenuli ključ u bravi
Provrtjeli mogućnosti
Udova u plahtama

I ponovo se našli
U nezavidnom položaju