Pod beretkom Denisa Ćosića

U Njemačkoj izgleda živi nekoliko Denisa Ćosića. Jedan je s malom dopunom imenske formule Denis-Mate Ćošić, vlasnik obrta za građevinarstvo ĆOŠA, drugi je Dženis Ćosić, menadžer fudbalerskog kluba Igman Konjic, treći ponekad primi plaću Denisa Ćosića koji pak pakete prima pod „Denis Osi“[1]. Potonji je Požežanin (rođ. 1996), s milovanjem iznad slova i nekoliko adresa stanovanja, u Hrvatskoj poznatiji kao pjesnik. Ovdje dijeli ime s Denisom Ćosićem koji piše znanstvene radove o poljoprivredi, ali lako ih možete razlikovati – Ćosić-pjesnik piše o poljoprivredi u poeziji.

Taj Ćosić-pjesnik nije makar kakav pjesnik, nego pjesnik sa zavidnim početkom – u godini dana izdaje dvije pjesničke knjige i za obje dobiva vrijedna priznanja. Krenulo je s Drenovcima i Pjesničkim susretima gdje osvaja nagradu za neobjavljeni rukopis Neonski bog mržnje. Zbirka je nagrađena i Poveljom uspješnosti na Danima Josipa i Ivana Kozarca u okviru kojih je Ćosić, kad nije primao nagrade, žirirao na Jutru poezije. Mi voditelji toga Jutra poezije volimo misliti da smo ga upravo mi pripremili za buduća žiriranja na Hrvatskoj smotri literarnog, dramsko-scenskog i novinarskog stvaralaštva – LiDraNo. Sljedeće je godine okrunjen Goranom za mlade pjesnike, za neobjavljeni rukopis Crveno prije sutona. Na Kvirinovim poetskim susretima 2022. dodijeljena mu je nagrada „Mali Kvirin“ za zbirku Košute su plakale bez rogova. Za istu je zbirku dobio nagradu „Duhovno hrašće“ na Pjesničkim susretima u Drenovcima, a završila je i u finalu nagrade „Kamov“. Za dramski tekst Vrli srednji vijek dobio je treću nagradu Hrvatskoga narodnog kazališta u Mostaru. Njegove se pjesme mogu čitati u različitim antologijama, zbornicima, časopisima i na portalima u Hrvatskoj i regiji, i na raličitim jezicima: na engleskom, francuskom, makedonskom, njemačkom, slovačkom, slovenskom i talijanskom jeziku.

A u istraživanjima gospodina ChatGPT-a Ćosić je živio kada nije živio i napisao što nije napisao.

Prema mišljenju samoga pak gospodina pjesnika ovaj je mem imao veći doseg nego išta što je napisao:

*Preuzeto s Facebook profila Denisa Ćosića.

Na pitanje gdje se vidi za 10 godina proročki (dok još nije imao Košute) odgovara: „Vidim se kako svakih par mjeseci mijenjam boravište i lutam gradovima čudnih imena. Vidim se u šumi, u kolibi, s jelenima i srnama, kako se ogledamo u mirnoći obližnjeg jezera.“

A njegove se pak pjesme ogledaju u peru Zvonka Čerina – svakim danom ludički preispisuje po jednu Ćosićevu pjesmu. Nedavno je krenulo i vrzino kolo – pjesnik je svojim pratiteljima obznanio da počinje pisati roman!

Alatnica Denisa Ćosića

Ćosić se postavio u zrelu početnu poziciju iz koje izrasta jedna složena i već prepoznatljiva, dijakronijski uvjetovana poetika, kako ističe Tin Lemac. Pojavom njegove prve pjesničke knjige (pritom se držim odrednice spomenutoga kritičara) Ćosićeva se pozicija elaborirala preko nasljedovanja avangardne poetike i visoke semantičnosti pjesničkih uradaka. Pjesničku knjigu Neonski bog mržnje odlikuje idejnotematska usidrištenost, pritom mladi autor ne upada u početničku zamku hipermanirizacije, odnosno kako Lemac pojašnjava – nije se dogodilo da hipertrofiju izraza zamijeni hipertrofijom sadržaja, pa jadan čitatelj ne bi znao što ga je snašlo. U jeziku prve zbirke naći ćemo metalojede, cikloljude s posebnim dijagnozama zubovoljenja, začetak buduće angažiranosti i lirske naracije. Postmodernističko tkanje teksta sugerira posuđivanje iz terminologije različitih znanosti, koja je našla svoje mjesto u brojnim pjesmama. Gulag svojih misli, posljednja pjesma ove zbirke (navodi se i u kratkom izboru pjesama dolje), svojevrstan je, tvrdi Lemac, manifestni metapoetički iskorak koji svjedoči jedno buduće poetsko zrenje, mladosno zahvaćenje poezije i pijenje nebeskog nektara iz njezina raskošna vimena.

Nebeski nektar – lijepo je to Lemac ustvrdio, pogotovo kada se uzme u obzir Ćosićevo mišljenje o poetskome zanatu (ukratko: božansko nadahnuće, poezija oslobađa!) – cijedi se u sljedećoj zbirci na sličan način kao u prvoj. Osjetno je autorovo sazrijevanje u zanatu – nešto što su čitatelji naslućivali čitajući prvu zbirku, konkretno u čemu se bolje snalazi, autor u drugoj prepravlja, kreće vrtlariti u pjesmama u prozi. Kažu autori obrazloženja nagrade „Goran za mlade pjesnike“: „Knjiga je to utihla, umirena prostora prije sutona, prije kraja dana, prije kraja osobnog ciklusa lirskog subjekta, ali i prije kraja jednoga mitološkog i/ili civilizacijskog ciklusa. Taj nam ključ čitanja, koji čak nije ni jako samozatajan, nudi i autor otvarajući rukopis knjige citatom iz Chevalierova i Gheerbrantva Rječnika simbola upravo o simbolu sutona koji: „Izražava završetak jednog ciklusa pa prema tome i pripremu obnavljanja.“ (…)

Ćosić još uvijek lagano opipava mogućnosti angažirane poezije ovom zbirkom, a onda u 50 nenaslovljenih pjesama u sljedećoj zbirci Košute su plakale bez rogova (možda možemo govoriti i o poemi) kritičkom oštricom zahvaća predcivilizacijski slavonski imaginarij. Gradi jedan mitološko-simbolički diskurs u kojemu se kao glas javlja košuta, ili jezikom zbirke: ženski jelen, žensko dijete – dakle ničija kći. U okružju mita, magije i rituala otvara se rodno pitanje, a lirska iskazivačica analizira svoju pojavnost u patrijarhalnom društvu uočavajući porazne momente položaja žena. Zbog svega ne čudi da su autoru poticaji za stvaranje rukopisa iznikli iz sanjarica, rječnika simbola, praznovjerja i folklora. Marko Pogačar Košute pridružuje tendenciji odnedavno sve prisutnijoj kod naše najmlađe pjesničke generacije, koju radno imenuje novim ruralizmom. Tome bi poroznom nizu pripadale primjerice prve knjige (također Goranovki) Monike Herceg i Marije Dejanović i rukopisni prvijenac Josipa Čekolja.

„Panonska gotika nastavlja tematsku liniju tradicionalnoga seoskog života započetu u Košute su plakale bez rogova, s time da imaginarni svijet jelena i košuta zamjenjuje primarno ljudskim svijetom, konkretnijim i s većim uporištem u stvarnosnim predlošcima slavonskoga kraja. Osim uronjenošću u obiteljsku prošlost i sadašnjost, iskazni subjekt – s odrednicama blage otuđenosti, fine melankolije, potrebe za nježnosti, ali i inteligentne oporosti  − baš kako je to bilo i u prethodnim zbirkama, određen je i emocionalno-erotskim silnicama (uglavnom homoerotskog predznaka, što nije čest slučaj u hrvatskoj poeziji), notifikacijom društvenih odnosa i kritičnošću koja je na različite načine prati, kao i svojom neodvojivošću od ostalih prirodnih sustava (animalnog, biljnog, mineralnog…)“ (Kos Lajtman 2024). Andrijana Kos Lajtman napisala je još nešto čega sam se i sama pribojavala da bi se ovomu pjesniku moglo dogoditi – s tako izraženim jezičnim senzibilitetom, počela ga je opsjedati stilska ornamentika. A onda čitatelja (kamoli kritičara) pomalo počinju gušiti tako nabujali stihovi. Da ne kažem kako bi narod i Andrijana Kos Lajtman rekli – što je previše, previše je. Ali zato postoji nešto izrazito pohvalno u vezi s ovom zbirkom – pojava nekoliko antologijskih pjesama (čega nikada dosta) poput Pjesme nad pjesmama (kakve se u suvremenoj poeziji, pogotovo kada je riječ o konceptualnim zbirkama, rijetko viđaju, osobito bez oslonca na prethodne i nadolazeće pjesme).

Kad smo već zagrebali po nedostacima, moram spomenuti još pokoji što su kritičari prije mene već uočili, a ja se s njima složila i ponešto dodala. Povremeno Ćosić zaglibi u idejnotematskom sloju i počne ga prenaglašavati, pa čitatelju rješenja postanu predvidljiva i izgube začudnost (poglavito se to vidi u Košutama, svijet je jasno crno-bijeli, čitatelj se ne uspije baš poigrati s nekim zatamnjenim mjestima), s druge bi strane nekad bilo poželjnije da izvede cijelu zbirku u kodu koji zada, ali to ne procijeni tako; ponekad upadne u oponašateljsku praksu (možda ne nužno svjesno, čini mi se da je to ipak na nekoj drugoj razini, nešto tipa – „i ja čitam, pratim suvremenu scenu, to bi se trebalo vidjeti i u mojim pjesmama“).

No sjetimo se, Ćosića su prilično rano (i opravdano!) bombardirale različite književne nagrade, od kojih se koja kuna zaleti u džep pisca, stvori se neki književni status, ali i određena očekivanja – od njega kao da očekujemo neko izvanredno otkriće sad. Eto, vidjet ćemo kako će se snaći s romanom ovaj mladi liričar s nekoliko pojavnih oblika u državi u kojoj trenutno živi i radi i vrtlar koji svakako mora još malo čupkati korova.

[1] „Jučer dolazim u trgovinu preuzeti paket i gospođa koja ondje radi nikako ne može pronaći kutiju pa me moli da joj pomognem u pronalasku. Nakon nekog vremena ugledam kutiju na kojoj piše "Denis osi" i kažem joj da je to moja pošiljka. Žena gleda u moju osobnu iskaznicu, pa u kutiju, i konstatira kako joj nije jasno zašto mi je krivo napisano prezime. Kažem joj da je to zato što u njemačkoj abecedi oni nemaju slovo C koje iznad sebe ima "milovanje" (Streicheln), a htio sam reći "crticu" (Strichel)“ Iz objave Denisa Ćosića na Facebook profilu.

Literatura i izvori:
Ćosić, Denis. 2019. Neonski bog mržnje. Drenovci: Općinska narodna knjižnica.
Ćosić, Denis. 2019. Crveno prije sutona. Zagreb: SKUD „Ivan Goran Kovačić“.
Ćosić, Denis. 2021. Košute su plakale bez rogova. Zagreb: Hrvatsko društvo pisaca.
Ćosić, Denis. 2024. Panonska gotika. Zagreb: V.B.Z. d.o.o.
Kos Lajtman, Andrijana. 2024. Zamka ornamenta. Mrežno: https://kritika-hdp.hr/zamka-ornamenta/ 
Lemac, Tin. 2020. Pulsacije u pjesminom rudokopu. Mrežno: https://www.matica.hr/kolo/627/pulsacije-u-pjesminom-rudokopu-31088/ 
Lemac, Tin. 2019. Semantička višeglasja Denisa Ćosića. Tema: časopis za knjigu, XVI, 4-5-6. 161–162.  
Pogačar, Marko. 2022. Novi ruralizam. Mrežno: https://www.portalnovosti.com/novi-ruralizam
Nagulov, Franjo. 2020. Knjiga koja vrijedi, ali i zabrinjava. Mrežno: https://www.stav.com.hr/naslovi/155/franjo-nagulov-knjiga-koja-vrijedi-ali-i-zabrinjava-denis-cosic/
Obrazloženje nagrade „Goran za mlade pjesnike“, mrežno: https://mvinfo.hr/clanak/najavljeno-pedeset-i-sesto-goranovo-proljece-martina-vidaic-i-denis-cosic-dobitnici-nagrada-ivana-gorana-kovacica 
https://kritika-hdp.hr/kosute-su-plakale-bez-rogova/
https://www.lupiga.com/intervjui/razgovor-denis-cosic-biti-pjesnik-u-hrvatskoj-goli-kamen-i-prazan-zeludac
https://www.vecernji.hr/kultura/cudni-su-putevi-gospodnji-pa-ipak-nisam-otisao-u-sjemeniste-1327466 
https://booksa.hr/razgovori/video/video-poezija-na-zivo-denis-cosic