Page arrow
Web banner 3Banner mobile 3
Piše: F. B.

'Ne danas': Festival komedije i apsurda

Large apostolos vamvouras mq2n3qigjnq unsplash

Apostolos Vamvouras, Unsplash.

Naslov knjige: Ne danas Autor knjige: José Luís Peixoto Prevoditelj: Josip Ivanović Izdavač: Edicije Božičević Godina izdanja: 2023
Srijeda
21.06.2023.

Dođu tako vremena kada o kratkim pričama ne čujemo previše, slabije ih čitamo, ne susrećemo ih po gradu, gotovo, reklo bi se – zaboravimo na njih. A onda se, naglo i bez fanfara, vrate i svi živi pričaju samo o kratkoj priči, o majstorima proze kratkog daha (ili metra, ako vam je draže), priređuju im se festivali, čašćava ih se vinom, janjetinom ispod peke i drugim delicijama. Onda opet padnu u zapećak, u izlozima knjižara i knjižnica nakote se romani, knjige putopisa, esejistika, memoari, biografije diktatora, dnevnici, tusti libri o Drugom svjetskom ratu, pa čak i pokoja zbirka poezije dobije svoje mjesto, a o kratkoj priči ni slova, ni spomena.

Zašto je tako, ne znamo, ispada da je kratka priča kao nekakav čudnovati kljunaš književnosti na kojega svako malo treba podsjećati. Kao da je riječ o bazičnoj, krajnje jednostavnoj književnoj formi, nečemu što se nadraste, preraste ili preboli što, naravno, ne može biti dalje od istine. Netko je jednom rekao da pravi pisac piše kratke priče i nema vremena, ni potrebe baviti se romanima. Premda zvuči kao šala – imali smo i imamo autore kojima je upravo kratka priča bila i jest domaći teren. U romanu može biti i pokoje slabije mjesto, roman trpi mnogo toga, autor ima vremena i prostora, i ako osjeti potrebu, mirne duše može odlutati daleko, pa se onda u jednom trenutku opet vratiti u glavni pripovjedni tok ili se raspršiti u mnoštvo povezanih ili labavo povezanih pripovijesti.

Kratka priča je nešto posve drugo. Prostor je ograničen, za razliku od romana koji može izrasti u cijeli grad ili kontinent, ovdje je često dovoljna i jedna soba, a za silu, sve što kaniš reći može stati i u običan džep. Autor se nema kamo skloniti sve kada bi i htio, obično ima jednu sliku, jednu dobru rečenicu oko koje uspijeva izgraditi sve. Međutim, jedna stvar karakteristična je za svaku dobru priču, bila ona tragična ili duhovita i kojem god žanru pripadala, na kraju vam mora izmamiti, ako ne osmijeh, onda barem smiješak. Da, dobra priča izgleda kao posao kojega je netko odradio iz čiste zabave, kao otprilike svaka utrka Usaina Bolta na sto metara. Eksplozija, i poslije manje od deset sekundi – osmijeh i zadovoljstvo.

José Luís Peixoto (1974) portugalski je autor kojega smo u hrvatskom jeziku prvi put ugostili još prije skoro dvadeset godina, a zbirka priča Ne danas pojavila se siječnja ove godine u domaćim knjižarama.

Legalize Airlines otvara zbirku i najavljuje dobru zabavu. Sve se vrti oko jedne prilično bizarne situacije – što učiniti kada ti otac oporukom ostavi putnički avion!? Dvadesetšestogodišnja nasljednica i njeno društvo moraju odlučiti što će s pravim, velikim avionom i nekako im se učini da bi bilo najpametnije registrirati avio-kompaniju, okupiti putnike i za male novce ih odvesti negdje daleko. Treba prvo vidjeti gdje je avion, kako ga preuzeti, pa srediti registraciju i ostalu papirologiju, pronaći pilota, dogovoriti se oko destinacije, vidjeti koliko će goriva trebati i tako redom. Naravno, bilo bi pametnije i jednostavnije da su avion prodali, ali to onda ne bi bila priča. Ok, bila bi, no vjerojatno ne tako zabavna. Trenutak u kojemu autor neobično i bizarno pretvori u nešto uobičajeno i svakidašnje – trenutak je u kojem nastaje priča, a Peixoto je ovdje opušteno vodi ravno pred vrata apsurda što je gotovo uvijek zabavno.

U priči Pjesnikinje i ja imamo kirgistansku pjesnikinju koju nitko ne razumije jer govori pretiho. Nitko drugi, ni najperspektivniji mladi estonski romanopisac, ni ekstravagantni češki pisac, ni laponska dijalektalna poetesa, nitko od prisutnih literata ne želi priznati, pa čak ni razgovarati o činjenici da je nemoguće razumjeti kirgistansku pjesnikinju. Naš pripovjedač koji svima u razgovoru ukazuje na to, nađe se u nezavidnoj situaciji, jer, čini se da je ukazujući na nešto očigledno, ispao neotesan, a vjerojatno i politički nekorektan. Nije mu to bila namjera, uopće nije želio ispasti politički nekorektan i neotesan, ali već je kasno. Svi mu okreću leđa, izgnan je iz društva, a jedini koji mu ostaje je, jasno – skandalozni fašistički talijanski povjesničar.

:) i :( meni osobno najdraža je i najzabavnija priča u cijeloj zbirci. Zaštitar u muzeju i povremeni model na Likovnoj akademiji pokušava se pribrati nakon što ga napusti djevojka. Nije to lako, no što da se radi – život se, prije ili poslije, mora nastaviti. A onda je došao šefov rođendan, što samo po sebi nije bilo dovoljno za oporavak, ali kada je okupljenima predstavio mladu Fridu (čije obrve su bile spremne za depilaciju) stvari se ubrzano počinju mijenjati. Friško ostavljeni zaštitar (ili čuvar? – uglavnom, nešto kao Booksin Damjan) odluči zapodjenuti razgovor s Fridom i u razgovoru, ničim izazvan, kaže da je on izmislio legendarnog smajlija - :). Kao, bilo je to na samim počecima interneta, on je izmislio smajlija, a Japanci sve ostale emojije. Frida mu povjeruje, a kada njih dvoje počnu živjeti zajedno, ta glupa i naoko nevina laž dovest će do nezamislive zbrke i to na nacionalnoj razini.

José Luís Peixoto jedan je od onih autora koji se odlično zabavljaju u ulozi pripovjedača i taj osjećaj s lakoćom prenosi i na čitatelja. Jednim malim skretanjem, običnom sitnicom ili nesporazumom, ni po čemu ekstravagantne živote svojih likova pretvara u festival komedije i apsurda.

Preporuka za Ne danas i za kratku prozu općenito! 

F.B., 21. lipnja 2023., Zagreb  

Možda će vas zanimati
Preporuke
Homepage nauchi da chitash  godina bisera  fejs 15.04.2024.

Opasnost nekritičkog pristupa romanu 'Godina bisera'

Na drugoj radionici u sklopu projekta „Njena priča je i tvoja priča" tema je bila roman "Godina bisera", prerano preminule češke autorice Zuzane Brabcová. Donosimo kritiku Stanislave Paunović.

Preporuke
Homepage gorko gorko joanna bator 1 10.04.2024.

'Gorko, gorko': Noževima u patrijarhat

Joanna Bator ovu priču pripovijeda britkim jezikom i prepliće je humorom, nježnošću, pomalo iznenađujućim, a ponekad i  teškim životnim događanjima. 

Piše: Ana Marić

Preporuke
Homepage louis smith jl2lgyydcno unsplash 21.02.2024.

'Unuka': Priča koja traje iz generacije u generaciju

Kroz odnos Kaspara i Sigrun, Schlink ne nudi samo današnju sliku Njemačke i nepomirljivo podijeljenog njemačkog društva – to je priča koja traje iz generacije u generaciju i daleko nadilazi granice jedne države.

Piše: F. B.

Preporuke
Homepage untitled design   2024 01 24t110954.712 27.01.2024.

'Čovjek koji je sve vidio': Reflektirajući mozaici traume

Deborah Levy u ovom romanu u jednu veliku povijesnu priču smješta priču jednog malog čovjeka koji se bori s pronalaskom vlastitog mjesta unutar svijeta,

Piše: Ana Marić

Preporuke
Homepage untitled design   2024 01 10t124544.551 10.01.2024.

'Posljednji san': Almodóvarovski Almodóvar

"Posljednji san" zbirka je pripovijesti, eseja, sjećanja, zabilježaka koje su nastajale kroz desetljeća filmskog stvaralaštva jednog od najznačajnijih europskih filmaša našeg vremena.

Piše: F. B.

U fokusu
Homepage petar andonovsk2i 31.12.2023.

'Povijest se stalno ponavlja, a mi ništa ne učimo.'

S makedonskim autorom Petrom Andonovskim razgovarali smo o njegovu romanu "Strah od barbara".

Piše: Petra Miočić Mandić

Korištenjem portala Booksa.hr pristajete na prikupljanje cookiea.
Booksa.hr koristi kolačiće u svrhu analize posjećenosti stranice, kako bismo vidjeli što volite čitati i konstantno poboljšavali naš sadržaj.
Booksa.hr ne koristi vaše podatke ni u koju drugu svrhu