KRITIKA 31: Srećko Horvat

Radikalnost i dalekometnost epistemologije distopijskog filma može se već detektovati u jednoj unutaržanrovskoj distinkciji: dok većina naučno-fantastičnih ostvarenja pokušava imaginacijski da najavi ono što će se desiti, distopijski univerzum je sastavljen od uvida u ono što se već uveliko događa. Distopiji je potreban fantazijski okvir upravo da bi se naglasio njen oštri mimetički potencijal: oneobičavanje, spacijalna i temporalna razmještenost i izmještenost, ponekad ekscesna simplifikacija (recimo, crno-bijela, ’treš’ dihotomiziranost u Carpenterovom They Live) ili stilizacija (Markerov La Jetée je realizovan u formi foto-romana) prisutni su da bi se izbjegao poovski paradoks po kome nam baš izmiču one stvari koje su najvidljivije, koje se uzimaju zdravo za gotovo. Distopijsko ’pomjeranje’, dislociranje i ’pretjerivanje’ je nužno da bi se neophodna analiza precizirajuće fokusirala, da bi se otvorio novi horizont značenja u kome će brojni sociološki, politički i ideološki fenomeni biti na adekvatan način tematizovani. Ukratko, potrebna nam je fikcionalna distanca kako bi savremeno društvo – prevashodno, sa svim njegovim manama – bilo u odgovarajućoj optici pregledano i propitano.

Odlična knjiga eseja Budućnost je ovdje: Svijet distopijskog filma (Hrvatski filmski savez, 2009.) Srećka Horvata, hrvatskog filozofa i filmskog kritičara, polazi od žanrovski izuzetno validne premise da je distopijskom filmu 'inherentna društvena kritika'. Pošto je budućnost već došla i mi živimo njene posljedice, onda i kritičarska vizura mora biti usredsređena na brojne političke i ideološke reperkusije takve konstelacije. Horvatov hronološki prikaz razvoja distopijskog filma od Hawksovog masterpisa The Thing (from Another World) do recentnog crtaća WALL-E dvostruko je intrigantan: ne samo što se tako posredno ocrtava unutrašnja razvojna linija (pod)žanra, već se i – što je i generalna autorova intencija – dobija znakovita mapa ideoloških tenzija, politički neuralgičnih toposa i socijalnih turbulencija koji su karakterisali evro-američku civilizaciju u posljednjih šezdesetak godina. Horvat je itekako svjestan uticaja distopijskih filmova kao ekstremno bitnih svjedočanstava o anksioznostima koje su potresale Zapadnog čovjeka, a koje se vrlo lako mogu iznova aktivirati.

Stoga Budućnost je ovdje funkcioniše i kao svojevrsni popis manje-više svih relevantnih tema koje su zaokupljale (ljevičarskog) intelektualca suočenog sa problematikom kapitalističke perpetuirajuće 'proizvodnje budućnosti', odnosno kapitalističke mobilizacije tehnoloških i političkih resursa koja je i definirajuće oblikovala savremeno društvo: dubioznost identiteta, mogućnost potpune nuklearne anhilacije ili ekološke katastrofe, konstantna prijetnja da će se – počesto iz najboljih razloga! – demokratija pretvoriti u totalitarizam, sva ta pitanja Horvat prvo precizno markira u filmovima koje je odabrao, a onda i šire kontekstualizuje, čime otkriva semantičko bogatstvo i slojevitost distopijskog univerzuma.

No, vrijednost Horvatovog pregnuća ne ogleda se samo u autorovoj sposobnosti da nas podsjeti koliko su distopijski filmovi dalekosežni, to jest realistički referencijalni, koliko se lako uklapaju u aktuelne sheme, koliko brzo mogu da apsorbuju nove političke i naučne informacije, koliko nas se i nadalje itekako tiču i dotiču. Knjiga Budućnost je ovdje je zanimljiva i zbog pojedinačnih čitanja zastupljenih filmova. Tako, sa pozivom na Lacana, Horvat uokvirava ono što je zapravo ultimativna horor osnova Carpenterovog The Thing, osnova koja vrhunsku stravu ne smješta u očekivanom i najčešće žanrovski sankcionisanom strahu od smrti, već u primordijalnijem i dubljem užasu koji utemeljuje strah od života, strah od pomahnitale životnosti, od biološke superiornosti koja je principijelno protiv individualizacije: 'Stvar je ta neuništiva supstancija života, taj paradoksalni organ zvani lamela, nešto što je u meni više od mene sama'. Nasuprot uobičajenim tumačenjima, autor demistifikuje i navodni hepi end u Truffautovom Fahrenheit 451: situacija sa početka i kraja filma se ne razlikuju pretjerano, jer je jedna distopija neprimjetno prešla u drugu.

Takođe, Horvatova kritičarska pozicija obezbjeđuje i da neki filmovi dobiju drugačiju i intrigantniju interpretaciju, iako je mejnstrim konsenzus da je riječ o minornim ili neuspješnim ostvarenjima: to posebno važi za The Invasion, Hirschbiegelovu verziju Siegelovog klasika. Jedini put kada uzorita autorova hermeneutička koncentracija popušta je u slučaju precjenjenog Fight Club, baš onda kada Horvat samo ponavlja već uvriježeno, popularno stanovište da se radi o antikapitalističkom, antikonzumerističkom, itd. itd., filmu koji subverzivno nagriza temelje sistema: međutim, kako svjedoči scena u kojoj se vidi, putem nadgledateljske kamere, da se Edward Norton bori sam sa sobom (Brad Pitt je njegov fantazam) – dakle, ključni trenutak kada film konačno enuncira 'istinu', nudi nam 'objektivnu realnost' i napušta paranoičnu perspektivu glavnog junaka – Fincher samo simulira radikalnost, budući da napad na kapitalističko ustrojstvo direktno motiviše patološkim, shizofrenim poremećajem.

Roland Barthes je jednom primjetio kako nam utopije služe za kreiranje smisla. U Budućnost je ovdje Horvat pokazuje da je funkcija distopije ista, samo što je pozitivna konstrukcija zamjenjena naglašeno negativnom paradigmom, a umjesto imaginarne projekcije stoji kritičko posmatranje i promišljenje: idealizaciju smjenjuje racionalizacija. Za svakog ko je zainteresovan za moćni semantički dobačaj distopijskih filmova, Horvatova knjiga bi trebala da bude nezaobilazno štivo.

Aleksandar Bečanović


Aleksandar Bečanović (1971), crnogorski pjesnik, prozaik, prevoditelj, književni i filmski kritičar. Dobitnik je književne nagrada Risto Ratković za najbolju knjigu poezije u Crnoj Gori 2002. Prevodi s engleskog, većinom filmsku teoriju. Do sada je objavio 4 knjige pjesama, jednu knjigu priča i jednu knjigu filmskih kritika.

***

KRITIKE - novi projekt na portalu booksa.hr!
Aktivna suradnja mlađe kritičarske populacije Bookse i beogradskog Betona.

Kritičko skeniranje novih domaćih knjiga i probrane regionalne ponude (BiH, CG, Srbija). Sve ono s čim ste se htjeli upoznati i vrijednosno usporediti, samo što nije bilo nikoga da se time pozabavi.