Domaći blogeri: Translator Wannabe

"Zanima vas kako izgleda sam rad na prijevodu i adaptaciji filmova koje vi, baš vi, odgledate za sat i pol, max dva, i pitate se koja ih je nepismena neznalica prevela i kako je mogao/la TO napisati? Ili mislite da to radi softver? Ili, nedajbože, nikad niste o tome ni razmišljali?
Zanima li vas kako (ne) surađuju i koliko se (ne) vole prevoditelj i lektor, te tko ima zadnju riječ?
Zanimaju li vas anegdote iz mukotrpne prakse?
Zanima li vas možda kakav je osjećaj kad vas prvi put javno kritiziraju, te je li istina da je drugi, treći i četvrti put doista lakše?"

Ako je i vas, poput mene, oduvijek zanimalo kakvi se to mozgovni sklopovi skrivaju iza iznenađujuće šašavih titlova na televiziji te kome i zašto padne napamet actually zapisati glagol 'seksati se', i zašto pobogu ti prevoditelji uvijek zamijene znamenke u brojevima (znate ono: tip kaže sixty-five, titl kaže 56), onda čitate pravi tekst. Odgovore na ova i slična pitanja našli smo na blogu Translator Wannabe, virtualnom pribježištu jedne prevoditeljice u usponu, koja za sebe kaže da je optimistica po naravi i entuzijastica po zvanju", a blog je otvorila kako bi neukom puku ukazala na krvavost prevoditeljskoga puta.

Svi se mi volimo praviti pametni pa ugodno zavaljeni u svoje La-Z-Boye olako sudimo tim nevidljivim ljudima, ali koliko zapravo znamo o titlovanju filmova? Jeste li znali da prevoditelji često prevode film s audio zapisa? Znate li vi uopće da je prijevod prostorno ograničen? Jeste li svjesni cenzure viših instanci? I možete li zamisliti koliko sve to zna biti frustrirajuće?

Primjerice: "Kaže ljuti Kinez Amerikancu: Fuck you! Ja pišem: Goni se. Kinez nastavlja: You fucking cunt! Ja pišem: Idiote! Kinez ne prestaje: I fuck your criple mother, you fucking son of a fucking bitch. Ja pišem.... Goni se, idiote?!?!?!"

Već dvije i po godine neimenovana anglistica i germanistica na svom blogu istresa muke s kojima se svakodnevno susreće u svome radu. I premda joj blog nije literarnog tipa, u ovom se Specialu našao jer bi vam, baš poput ranijeg predstavljenog  Stitchova Jezičnog savjetnika, mogao biti od koristi - dovoljno je edukativan. Okej, Wannabe nije Stitch, no na njezinom ćete blogu štošta naučiti. Nove riječi, poslovice, prepjeve... Ona istinski promišlja jezik pa se na blogu nađe svakojakih bisera poput pogođene 'Tko se crnca laća, na bijelca se ne vraća', hrvatske inačice popularne američke uzrečice 'Once you try black, you never go back'.

No, ne staje Wannabe samo na tome. U dvije i pol godine koliko postoji blog, na njemu je objavila svu silu jezičnih zanimljivosti poput prepjeva Shakespearea u tekstu Šekspirijada. U slučaju da vam je Shakespeare too much, možda bi vas mogle zanimati njezine inačice za riječ seks.

Čak i ako si dopusti neki izlet u druge teme, poput pripreme sushija, i taj će tekst nadograditi adekvatnim linkovljem, u ovom slučaju linkovima na Sushi glossar i Jezični vodič kroz sushi.

Raščlamba ide toliko daleko da me autorica u jednom trenutku podsjetila na dan kad su glave okupljene u Booksinooj Reading grupi pod svaku cijenu željele jednoj knjizi udahnuti dublji značaj pa su bacali bezbrojne teorije ne bi li predvidljivom završetku udahnuli dašak funka. U njenom slučaju, kamen spoticanja je film Alexa De La Iglesie Ševac i njegov pijevac.

"Naslov originala: Crimen Ferpecto. Doslovan, ali marketinški neprihvatljiv prijevod naslova: Ferpektan zločin. Prevoditelj je također smatrao da je taj doslovan neatraktivan prijevod najbolji, pa je to i napisao u prvom titlu filma. Nisu se baš uskladili. A nitko nije tražio povrat love zbog krivog filma. 'Oprostite, ja sam platila za Ševac i njegov pijevac, a dobila neki tamo Ferpektan štaveć. Prevarena sam, vratite mi lovu.' Htjela sam ja, al su me spriječili. Šteta.

Ševca sam skužila u prvih 5 minuta, a pijevca tražim i dan danas. Ima jedna koja bi mogla biti koka, ali ne znam zašto bi bila koka... Ili je pijevac alter ego ševca? Moglo bi biti, ali pijevac aludira na ševac, a u tom slušaju ništa od alter ego teorije... Distributeri su skužili kako odškrinuti još jedna vratašca koja vode u potrošačku podsvijest: ni manje ni više nego stihoklepstvom! Umjesto dosadašnjih naslova, koji su obavezno morali sadržavati pridjev divlji, savršeni ili opasni te imenicu pljačka, mafija, udarac ili ubojstvo (da ne zaboravim ljubav, romansu i poljubac), uskoro ćete u kinima i na telki susretati naslove u stilu: Muška puška, Boli kad se voli, Mačka i pljačka, Nokaut i aut, Zvijezde koje jezde i slično. Eventualne diskrepancije naslova i sadržaja mogu vam zasmetati, ali tad ćete već sjediti u kinu u svojstvu sretnog konzumenta takve vrste zabave. I svi sretni. Dok se ne pojavi neki novi Fellini i tuži distributera jer mu se prijevod ne sviđa. E da mi je dočekati taj dan!"

Wannabe puno čita pa ne bježi od promišljanja literarne terminologije:
"CHICK-LIT - bez obzira što nije isto što i clit-lit, ovo K iz prvog dijela nekako mi se uvijek spoji s L iz drugog pa ispadne treće. Prijedlog za prijevod na hrvatski: moderna urbana ženska proza (s naglaskom na različitim dijelovima sintagme, ovisno o kontekstu). Krilatica uz barkod: Ako je zabavno, ne mora biti manje vrijedno. Činjenica: seks više ne dolazi poslije zadnje rečenice zadnjeg poglavlja, već postaje nezaobilazan i očekivan element fabule. Ako pak postane dominantan, po mogućosti i malo kinky ili s marginalnim preferencijama, imate clit-lit. Prijevod na hrvatski: još se traži."

Njezin ju je istraživački duh natjerao i na uspoređivanje web stranica domaćih pekarni. U tekstu Kruha i igara donosi pregled nekolicine pekarskih sajteva s posebnim osvrtom na loš prijevod.

Na blogu Translator Wannabe naići ćete na još svakojakih jezičnih zanimljivosti, nemojte ga olako prekrižiti. I za kraj ovotjednog pregleda zanimljivih domaćih blogera, parafraza: Remains me only to wish you Good reading!