Domaći blogeri: Ribafish

Ribafish u Društvu prijatelja piva

"Muškarac u srednjim tridesetim s mozgom drčnog srednjoškolca koji mrzi lektiru i koji je prvi put primio sisu, popušio joint i strusio gajbu orošene pive. I to u isti dan", riječi su kojima se na svojem blogu predstavlja Ribafish, legendarni doajen domaće blogosfere, novinar, urednik, sportaš, kritičar, putopisac i pisac, alkos, lkos, kos, os i mali s još ne ide u školu - kako bih vam sigurno napisala kad ovo ne bi bio nadasve ozbiljan tekst isto tako ozbiljnog portala o domaćim blogerima. Srećom, domaći su blogeri većinom vrlo neozbiljni, kao što ćete vidjeti, Ribafish ponajviše, pa će i alkos, lkos, kos, os i mali s proći.

Ribafish se na blog.hr-u obreo kad je shvatio da mu ni bivša novina (Klik), ni sadašnja (Playboy) neće objaviti nastavke Dnevnika trudnog muškarca, autobiografskih zapisa o mladoj obitelji u nastajanju, koji su se u sramežljiva tri navrata pojavili u Kliku, dok je on još uvijek tamo uredno radio. Kao urednik. Dakle, za činjenicu da se Ribafish navukao na blog možemo zahvaliti zločestoj korporativnoj logici zbog koje ni urednik ne može sjediti na dvije fotelje, premda bi Ribafish možda i to mogao - na tom svom blogu stalno se žali na višak kila. No nismo mi tu da sudimo o njegovoj kilaži, nego da vam predstavimo njegovo blogersko maslo koje se nedavno sa blog.hr preselilo na vlastitu domenu.

Iz redundantnog zvučećeg nadimka Ribafish krije se Domagoj Jakopović, diplomirani geograf-pedagog, nekad kopirajter u BBDO-u, danas urednik u Playboyu i vjerojatno jedan od najsvestranijih likova među svim dosad predstavljenim blogerima. Njegovo se područje borbe proteže od novinskih stupaca, preko redaka u knjigama (jedan je od autora iz antologije Ljubim tvoje usne tisuću puta - Muški pisci o partnerstvu, ljubavi i seksu) pa sve do ledom pokrivenih terena za curling – zimsku inačicu boćanja, kojemu je pošlo za rukom spojiti mušku i žensku domenu – sport i metenje. Ribafish je, naime, predsjednik curling kluba Čudnovati čunjaš, što ga ne sprječava da bude članom i nekih drugih organizacija naoko oprečnih vrijednosti, poput Društva prijatelja piva, gdje je, pretpostavljam, trenirao za prošlogodišnji Ilički maraton, koji, baš kao i curling predstavlja spoj nespojivog – ovaj put je riječ o sportu i lokanju. Za neupućene, evo Ribafishovog objašnjenja: "Ilički maraton je natjecanje u kojem treba proći Ilicom od broja 530 do broja 1, s tim da se u svakoj birtiji s lijeve strane pije 0.3 žestice po izboru (sve jače od pelina), a u desnoj po tri deci pive." A kako mu je bilo nakon toga, sigurno se pitate, pa ćemo vam uslišiti želju, odmah ubivši i muhu koja nalaže da vam ovdje predstavim i diskurs blogera koji je na tapeti:

...
00.40 - odnosno nekih 14 sati kasnije, budim se u svom krevetu, u ustima Takla Makan, glava ko govno od mamuta, sjedam na WC dasku, piškim i dozivam memoriju. Slijedi Memento
21.30 - palim i gasim televiziju jer u finalu svjetskog prvenstva u ragbiju Južnoafrička Republika gazi Engleze, ali u ekipi nema nijednog crnca nego samo jedan mulat. Di je tu gušt?
18.10 – kroz maglu u glavi vozim se tramvajem preko Trga s dvojicom natjecatelja i nešto mrmoljimo i dogovaramo da bumo dogodine došli do cilja. Mislim da su u boljem stanju od mene
18.00 – ne znam kako, ali bježim. Zamolio bih dobre ljude da mi pojasne odlazak i zašto mi fali 200 kuna
17.30 – zadnja birtija koje se sjećam, negdje oko broja 140 ali mislim prije Trga francuske revolucije. Kradem čašu, što je očigledan znak da je bilo dosta
17.00 – hoću doma al mi ne daju
16.30 – vidno pijan davim ljude s pričom da su žene uglavnom govna, i nailazim na plodno tlo kod svih natjecatelja osim kod Vatre, koji kaže da je našao sebe al sa sisama i da je zbog toga najsretniji na svijetu
15.30 – sjedimo ispred Zagrebačke Pivovare u kojoj po propozicijama trebamo piti – lozu, pa pijemo lozu. Vjetar piči i paše, misli negdje daleko, shvaćam da sam u debelom kurcu i lagano ulazim u područje rupa
14.30 – neko iz ekipe čupavih (čupavi, pristojni i veterani) je iz nečijeg dvorišta maznuo kipić Gospe i vrtnog patuljka i onda s ta dva kičasta komada gline radio perverzni igrokaz kojeg se ne bi postidilo ni kazalište lutaka i zbog kojih će vjerojatno gorjeti u paklu. Dvaput…
13.00 - prva odustajanja, više se riga nego piša, mislim da sam i ja usput istovario onaj čobanac
12.30 – zovem na posao i predstavljam situaciju. Sutra sam najebo, al idemo dalje pit!
12.00 – pola ekipe mi je trešteno, padaju nam stolice po podovima birtija na Črnomercu, ja i dalje forsiram polakoću, vodu uz žestu i općenito sam gadno pijan. Vatro kupuje unučiće pelinkovce u kiosku. Ja mu ih plijenim. Ah, rođeni vođa
11.30 – DJ Yash više ne šlata samo konobarice već i djevojke na cesti. Baš je simpatičan!
11.00 – na broju 290 netom prije okretišta nalijećemo na netom skuhan čobanac, ubijamo se masovno, a Vatro i DJ Venom u maniri rasnih Slavonaca piju 4 šljivovice jer ko je vidio čobanac bez rakije pit. Žicaju suce da im se to prizna u slijedećim lijevim birtijama. Ja samo liznuo. Peče
10.45 – javljam na poso da ću zakasnit
10.30 – skidamo veste i eksamo žestu jer smo taman veseli i mislimo da možemo sve i baš je fino
9.15 – prvo riganje – Perić u pepeljaru nakon 6 birtija
8.07 – kad sam odlučio da neću mješat žestu, konobarica u Artu nam kaže da su joj tipovi prije nas popili zadnju flašu pelinkovca. PRIJE NAS!? Loza. DJ Venom pije rum. Isuse…
8.00 – napuštamo prvi birc na maratonu Ippon nakon pelina i krećemo lijevom stranom prema istoku
7.45 – kupujem frtalj kruha i 15 deka španjolskog mesnog doručka u stiku i to začinjam salatnom majonezom u maloj vrećici. Slutim da neće dugo. Dobro slutim
7.40 – organizatori drže pozdravni govor
...

Diskurs je, dakle, zajebantski, s izuzetkom tekstova koji govore o razlazu sa ženom, o čemu je često pisao s dirljivom iskrenošću. Osim fotkama popraćenih priloga o odrastanju njegova slatkog sinčića, Ribafish je na svom blogu okupio brojne putopise (Mađarska, Irska, Island...), kritike koncerata (RHCP, Pearl Jam; Nomeansno...), izvještaje s raznih sportskih događanja, ali i popriličan broj tekstova o svakodnevnim stvarima poput stambene štednje, slavonske svadbe i Big Brothera. Od hajlajtsa bloga treba spomenuti i Cro trash enciklopediju – vodič kroz lošu domaću muziku te brojne Ribafisheve top liste poput Top 13 najmržih kućanskih poslova  i Top 15 najseksi likova (likinja) iz crtića.

U intervjuu koji je dao Neutrinu, Ribafish o svom blogu reče: "Ja sam sretan kad nekog nasmijem jer se i sam obožavam nasmijat. Nema mi draže stvari nego kad ujutro otvaram mail i vidim dobar vic, sliku ili sisu. Nekad bi to forvardirao dalje na 30 adresa, a sad to podijelim s tisucu ljudi koji vole iste fore kao i ja. Ne osjećam se kao neko poseban niti nenadomjestiv i bit ću presretan kad otkrijem neki novi, duhoviti blog."

Mi smo vama jednog upravo otkrili, možete i vi nama kojeg.