Domaći blogeri: Stroke

"Mario Dominiković čudan je svat iz Metkovića, jedne od onih udaljenijih točaka Hrvatske koje, više zbog neobičnoga zemljopisnog izgleda ove zemlje nego zato što su stvarno daleke, funkcioniraju, svaka za sebe, kao Twin Peaks. Naime, kako mi službeno ne trpimo ono što nas čini drukčijima, ili što nas u kulturnom smislu širi preko granica Hrvatske, u naša susjedstva, tako će gradići poput Metkovića, koji su bliži svome susjedstvu, i u metaforičkome, i u stvarnome smislu te riječi nego bilo kojoj važnoj hrvatskoj varošici, živjeti kao da su sami po sebi izmišljeni i napisani, kao da u stvarnosti zapravo i ne postoje. Dok sam čitao 'Babu od milijun kuna', neprestano mi se činilo da je Metković za nastanak 'Babe' bio presudno važan, i kako se radi o važnoj i autentičnoj metkovskoj priči, o nekom neobičnom i iskrivljenom - kao plastična patka kada se ostavi na plinskoj peći - svijetu u kojemu je Dominiković važan kroničar i zapisivač. Ovaj pisac je duhovit i, reklo bi se, neobično izopačen u svojoj duhovitosti, vješt je, vrlo pismen u dubinskom smislu riječi, i izvanredno dobro koristi nešto od one, meni inače posve neprihvatljive, blogerske estetike. Ozbiljan pisac, ali koji doista podsjeća na blogera."

Hvalospjevi iz pera Miljenka Jergovića u predgovoru knjige Najljepše hrvatske priče 2006 upućeni su na adresu blogera kojeg vam danas predstavljamo. On, Mario Dominiković (Stroke, Strokewski), nije domaća blogerska elita - njegovo se ime nije povlačilo po domaćim tiskovinama, niti je dotični gostovao na Sanji, no od otvaranja svoga bloga, tamo sredinom 2005., Stroke uspješno egzistira na granici blogerske i javne prisutnosti. Njegov literarni blog, Mama ti se kupa gola, šareni je potpuri tekstova, na kojem Stroke objavljuje kratke zajebantske pričice, autorske pjesme i prepjeve te druge slične kozerije, ali ne bježi ni od manje literarnih tekstova – piše glazbene i filmske recenzije, osvrte na koncerte, preporuča dobru glazbu, komentira vijesti i slično...

Osim što smo upoznati s činjenicom da mu je priča 'Baba od milijun kuna' uvrštena u gore spomenutu zbirku i što znamo da je svojim uradcima obogatio i zbirke Blog priče i Da sam Šejn, o tom zanimljivom blogeru zapravo imamo vrlo malo biografskih podataka. Srećom Strokeovi tekstovi, pa čak i oni literarni, općenito su jako autobiografski obojani, pa smo tim putem saznali da radi u servisu računala i da ima dobar glazbeni ukus. Čak si je i nick izabrao pod dojmom mladih njujorčana The Strokesa.

O razlozima otvaranja bloga i izboru imena, Stroke je razgovarao s Neutrinom: "Da, nick je nastao po uzoru na američki bend The Strokes. Međutim, htio sam da taj nick utjelovljuje sav onaj moj bijes i srdžbu koji su se godinama nakupljali.
Cilj mi je bio izvršiti nekakav spisateljski udar (STROKE) na sve ono sto me opterećuje u svakodnevnom životu putem pisanja kao oružja kojeg sam uvijek nosio i čuvao zatomljenog negdje u dubinama duše. Mislim da je blog bio sasvim pravi izbor za početak gdje bih u interakciji sa publikom mogao osjetiti koliko moj stil pisanja, a i same ideje privlače mase. Da, to je na početku trebao biti samo eksperiment koji bi mi koristio kao smjerokaz za kasnije pisanje. Pišem iz potrebe neopterećen vremenskim intervalima objavljivanja. Ovdje sam pronašao slobodu koja mi odgovara.
Ako vrijedim, publika će sama doći."

I publika je došla, privučena prije svega Strokeovom neopterećenošću, humorom i lakoćom pisanja. Njegov poluautobiografski svijet priča i pričica, sa likovima Perom, Ðrkom, Tomom, Ðoletom i drugima, donekle se može iščitavati i kao pravi internetski dnevnik. Malo uljepšan, dakako, ali tako i priliči mediju koji je dan na uvid radoznalim očima javnosti. Stroke vlastita razmišljanja o životu pakira u kvartovske pričice prepune neobičnih twisteva, koje pršte životom, humorom i iščašenom perspektivom, zbog čega ćete se uvijek rado vraćati po novu dozu.

Tipičan Strokeov autobiografski tekst izgleda ovako:

"Meyl iz Argentina

I tako...već dugo se stroke dopisiva sa majčinim stricem u Argentini veoma uspješno.
Iako se rodio tamo, govori tečno hrvatski jezik.
Bio je prošlog ljeta kod nas i jeli smo i pili skupa. Kurca ga nisam razumio.....al baš je fora ta čunjka.
Njegove mejlove čitam subotom prije izlaska ako sam loše volje.
Evo zadnjega :
"hola mario kako si ti i tvoje familiu pozdravi moy sestricna NADA sta je baba prvi kako dieca malen sina denis pise je zasto ne znan nista moja obitelj u Hrvasku ja ne primio pismo za bratic dusan sta pise 26/5/2005 y ne odgovoran pitati molin da zdravlije stric IBIJIa i stric SRECKO JER NE ZNAN NISTA SVOJE moran je liepsi lieto dobro more kupati y sunce ovi je zimi i leden temperature minus nula svaki dan miesets jula dobro mario cekay brzo pise mi notice novi vasa posdravi sve familju moja croatia do vidjenia
chauuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuu"

Samo da spomenem...ja njemu pišem na španjolskom.
(ovo sam objavio pod sumnjom da se njegov sin tamo na nekom argentinskom blogu sprda sa mojim mejlovima)"


No, piksele voji obojati i pokojim prepjevom:

"Bolje biti pijan nego Star Trek

Skužio sam sinoć ne`ko orobio mi špajzu,
slijedio sam ja tog gada prema Enterprajzu.
Nestala mi dva krumpira, a i jedna paprika,
zbog nepažnje moje sada gladuje mi Afrika.
Na Enterprajz ja nisam mor`o ulaziti krišom,
pokaz`o sam im iskaznicu da se znam sa Mišom.
Hodao sam Enterprajzom k`o pokretna meta,
baš su smiješni ti klingonci iz kvadranta beta.
Nakon pola sata neki pronađem ja bar,
odlučio sam popit` piće... izgladiti stvar.
Sa Genesis planeta glazba, ispijam ja stock,
za šankom društvo cijelo vrijeme pravio mi Spock.
Nakon dvje-tri litre stocka probali smo krek,
bolje biti pijan nego Star Trek."

Dakle, kada budete raspoloženi za neopterećenu zabavu i smijeh, svi pravac bloga Mama ti se kupa gola, kako biste se upoznali s 'malim čovjekom iz sanjive doline mandarina'.

"Kraj:
Čuj, sada bih ti rekao nešto lijepo, prigodno… filmski za kraj, ali uvijek pri takvim pokušajima ispadnem smiješan, kao kakav lik iz tv reklama za deterdžente.
- Ma daj, ne vjerujem u to. Ti si šarmer na kvadrat. A i lijepu majicu imaš, vidim. Je li nova?
- Ma neeee! Oprana je Perwollom."

(Iz priče Na Groblju)

Marija Mladina