Domaći blogeri: Darko Macan

Dok Darka Macana šira domaća publika pozna kao stripaša, nemalen broj upućenih svjestan je da se njegovo područje djelovanja proteže u neslućenim smjerovima. Autora ingeniozne Borovnice, SF i fantasy fanovi znaju kao pisca kratke spekulativne fikcije, osnovnoškolci kao onog tipa čije knjige čitaju van kurikuluma, a blogeri kao jednog od najaktivnijih aktera scene, kojem paralelno uspijeva isfurati par tematski raznolikih blogova. Tolika je moć i utjecaj Macanov na valove u blogosferi, da je Porto o njemu svojedobno rekao: "Macan je monolit iz Odiseje 2001, ja sam više nalik onom čovjekolikom koji je otkrio da kost može nečemu poslužiti..."

Macan dakle djeluje na više blogova- na Blogoreji je bućkuriš od testova, a ima i poezije, Kvintal je rezerviran za 'skice i slične vizualije', od veljače ima i vlastitu domenu http://www.darkomacan.com/, a mi ćemo se ovdje prvenstveno baviti njegovim knjiškim blogom po imenu Blogov kolac, konceptualno vrlo nalik Knjiškom moljcu, od kojega se razlikuje najmanje toliko koliko mu sliči. Iako se i Macan i Moljac bave književnom kritikom, u Macanovom je slučaju riječ o intimnom dnevniku čitanja, bilježnici koja je, eto, igrom slučaja na blogu pa je može pročitati svatko, ali na čiji sadržaj ne može utjecati nitko pa su sudovi u skladu s tim nezavisnim statusom - malo je u Macana Moljčeve blagosti... A priori subjektivan, kritičan je kao malo koji domaći kritičar.

"BLOGOV je KOLAC dnevnik čitanja, sa svime što to podrazumijeva. Čitanje je za mene intimna i emocijama nabita stvar te BLOGOV KOLAC ni ne pokušava biti objektivan već se trsi prije svega biti otvoren razgovor s upravo pročitanom knjigom. Kako sam sebi uzeo za pravo da kažem što god mislim i na koji god način, to je dopušteno i u komentarima. Malo koji se briše, i na malo koji se odgovara. Ne zanima me pretjerano dijalog. Moji intimni odnosi su, kako sam već rekao, s knjigama."

A knjiga je zaista velik broj. Namjeravate li štogod čitati, svakako se prvo zaletite tamo da vidite ima li to uopće smisla. Macan recenzira što mu dođe pod ruku, pa ćete na blogu naići kako na osvrte romana i stripova, tako i na publicistiku i poeziju. Ono što oduševljava je Macanov britki stil – u stanju je u par rečenica duhovito razložiti zašto nešto da, a zašto ne, ne zagušivši nas pritom vlastitim egoizmom.

Ma, najbolje bi bilo da ocijenite sami na primjeru recenzije nesretnog Ratka Bjelčića (za ovu priliku skraćene).

"Ratko Bjelčić: ZAŠTO PISCI PIŠU; Vlastita naklada, 2005.

Ratko je Bjelčić u hrvatskoj književnosti nešto poput slijepe lasice: na sramotu svome rodu, toleriran jer je uglavnom bezopasan, a prehranjuje se jer od milijun ugriza u prazno jednom pogodi i u neku jestvinu. I nije Ratko samo slijep, on je i gluh. On ne želi ili ne može čuti "ne". "Nije ti ovo dobro, Ratko." "Nitko ti to neće objaviti, Ratko." "Ne piši više, Ratko." Ništa on od toga ne čuje...

Ratko je, dakle, korov. I laka meta. Te zato neću ni pokušati - ionako već izgledam kao zadnji bully - prikazivati njegovu bezvrijednu pripovjednu prozu. Pričat ću vam umjesto toga o najboljoj knjizi (premda to ne znači puno) koju je Ratko proizveo, o ZAŠTO PISCI PIŠU.

ZAŠTO PISCI PIŠU zbirka je milosrdno kratkih eseja na temu knjiškoga svijeta, prethodno objavljivanih na dva web-portala. Budući da su kratki eseji zahtjevna forma koja traži čvrstu hrptenjaču između jasno ocrtane glave i logično postavljenog repa te budući da je umijeće povezivanja dviju misli u logičku cjelinu Ratkova bolna točka jasno je da je knjiga prilično jadna. Tamo gdje očekujemo misli nalazimo opća mjesta, tamo gdje očekujemo odgovor dobijamo slijeganje ramenima, a tamo gdje bi trebala biti poanta obično se nalazi šala smiješna samo dobrohotnim pijancima. No ...

No, ovo jest najbolja Ratkova knjiga zato što je iskrena. Kad se njegove priče za djecu redom događaju nekom "Ratku" koji je redom pametniji, spretniji i sretniji od Ratka koji piše, to su samo odsanjane želje. No, kad Ratko Bjelčić piše o svijetu suvremene hrvatske književnosti onda barem zna o čemu govori...

Ratko osjeća kako tu nešto ne valja. Osjeća to na svojoj koži, čak i kad to ne zna riječima formulirati. Osjeća da je kao pisac jebena stranka čak i kad to, kao loš pisac, ne zasluži. Ali poput ribe je oko koje voda crni - nema drugog izbora, ne zna drugo nego i dalje plivati. Pokušava, kao što su mnogi od nas pokušali, dokučiti izlaz iz labirinta naklada, postotaka, marži, urednika, kritike, nagrada, lovorika, trnja, čitatelja i smisla; izlaz u neki svijet gdje pisci samo pišu i bivaju čitani, svijet o kojem smo svi nekada sanjali. Ne ide mu, ali mu barem zbog toga ne sudim, jer ne znam ikoga tko se u te kučine upleo, a da je zdrav iz njih izašao.

Nemojte, dakle, u pravilu čitati Ratka Bjelčića. Ne valja. Ali pročitajte, ako vam podleti pod ruku, ZAŠTO PISCI PIŠU? Ne valja ni ona - ispod megalomanske naslovnice kvazimudro izgledajućeg Ratka loše ukomponiranog u digitalnu pučinu i nadsvođenog korintskim stupovima skup je zbunjenih razmišljanja zbunjenog polupisca o zbunjujućoj temi - ali ako je pročitate steći ćete neki dojam o tome što biti pisac u Hrvatskoj danas znači.

Ratko, brate, dobar posao.

(mcn)"


Od travnja 2005. do dana današnjeg, Macan je recenzirao otprilike stotinjak autora među kojima su domaći i strani asevi, blogeri, anonimusi, polu-anonimusi i pisci u usponu. Za vrijeme trajanja Bestselerovog natječaja za kratku priči, Macan je proces žiriranja popratio javljanjima ne netu, a to je izgledalo otprilike ovako: "Problem idućeg autora jest da je antipatičan. Jebiga, i to je kriterij. Nije da nije načitan i nije da je nepismen, ali priče mu se sastoje od samih predugih, pretencioznih i ubibogadosadnih digresija od kojih ponekad i zaboravi ispričati priču (usput, novorođenčad ne seru jer nemaju što). A antipatija proizlazi od sveprisutog "ja jesam u kurcu, ali svisoka pišam na sve vas" stava."
 
U želji da se recenzije nekako grupiraju neko je vrijeme pisao u serijalima poput Sjećate li se osamdesetih?, Jeben ti vanpire!, Macan čita što nitko neće, Macan čita po partijskoj dužnosti itd., ali je brzo odustao od te ideje. Iako su na blogu izdvojena imena svih recenziranih autora, linkovi su nažalost broken pa ćete do naslova koji vas interesira morati doći pješice.

Posebno zgodan feature Blogovog kolca je Macanova knjižara – što je viška, prodaje se za sitne pare, a i sve Macanove knjige nabavljive su po sniženim cijenama. Macan nije cicija pa svaki put kad mu izađe nova knjiga ili strip, on malo sadržaja digne na net. Tako ovdje možete pročitati prva tri poglavlja njegove najnovije knjige za djecu Dlakovuk.

Ako su vam književne kritike preteška tema, skoknite onda barem na Macanove web stripove Martina Mjesec, Mister Mačak i Sergej.

I za kraj, haiku s Blogoreje.

"Kultura narodu

Nedjeljno jutro,
ispred HNK-a starac
u grmlje piša."

Marija Mladina