Proljetne obratnice

Dunja sjedi pol metra od zvučnika, sluša pjesmu Vranac od Zlatnih dukata, pjevuši i potiho cendra. Ispred nje čokanjčić iz kojeg svako malo srkne ljutu šljivovicu. Onda gricne komadić špeka (ili kak ona veli – slanine), otare rukavom novu debelu suzu i sve tako. Maskara joj se razmazala, pa je sve više nalik kakvom pankerskom rakunu.

Svake godine ista slika. Dok proljeće zakuca na vrata, u njoj gasne duh prkosne alternativke, a budi se osjetljiva slavonska duša. Kad dođe refren, Dunja srceparajuće, zvonko zapjeva:

Al ko će sada našeg vranca šorom jahati,
Ko li će ga sad na kirvaj cvijećem kititi,
Ako ga na sajmu otac prisretne,
star je pa se bojim da mu srce ne pukne…

Pretužni su ovo prizori i zato je ne diramo dok boljetica ne prođe, a prođe otprilike za dva do tri tjedna. Čuvarica Muzeja nezavisne kulture nije jedina na koju proljeće utječe.

Ana, primjerice, koncem ožujka ili početkom travnja uzme dio godišnjeg, leži doma i čita prve četiri knjige iz serijala o Svijetu Diska od Pratchetta. Danju čita, a noću s društvom iz kvarta obilazi zagrebačke diskoteke i čaga do u sitne sate. Nerijetko zapadne i u kavge koje uglavnom sama zapodijeva.

S druge pak strane, Mika ima napade druželjubivosti. Smješka se, prilazi ljudima s riječima 'Šta ima kod tebe?' ili 'Baš ti je dobar šos, jes to u Nami kup'la?', radi voćne salate, pite krumpiruše i nutka sve redom. Znane i neznane. Njezina proljetna obratnica traje vrlo kratko, do tri dana. Naglo dođe i jednako je tako i pusti.

Najgore je ipak s Vanjom. Njezina faza traje cijelo proljeće. Prvo počne dolaziti na posao i popodne. Radi, kao i obično, od 11 do 3, ode doma i hop – za sat i pol, evo je natrag. Napravi si čaj, muva se okolo-naokolo sve dok se ne nađe usred kakve žučne rasprave. Svakog proljeća zauzme se za nešto ili protiv nečega i svoje stavove spremna je braniti do posljednjeg daha ako treba.

Prije par godina, živo se svi sjećamo, zauzela se za Franzenov roman Sloboda koji se pojavio tog proljeća na svim kioscima. Građani RH željno su iščekivali najnoviji uradak američkog Tolstoja. I razočaraše se. Korekcije su masu bolja knjiga, čulo se sa svih strana, pa tako i u kombinatu. Vanja je imala pune ruke posla. Poput pume s Apalačkog gorja branila je Franzenovu Slobodu.

Ove godine na redu je Crno-bijeli svijet. Serija je od prve epizode izazvala žustre rasprave diljem domovine. Da onima koji dolaze u Booksu na kavu i ćakulanje bude zanimljivije, nećemo ovdje razotkriti je li Vanja za ili protiv u ovom slučaju.

Proljeće ima neobičnu moć nad žiteljima kombinata. Sve se nekako preokrene, ali s prvim ljetnim vrućinama stvari se vrate u normalu. Ovaj fenomen svojevremeno istraživahu i znanstvenici na čelu s dr. Ostojićem, dobrim bratom blizancem današnjeg Nadstojnika. Dva proljeća promatrali su i bilježili začudne promjene u ponašanju, a onda su im ukinuli potporu, pa su napustili cijeli slučaj. Posljednja bilješka u dnevniku dr. Ostojića u vezi ovog slučaja glasi:

"Bilo bi zanimljivo kad bi kod pojedinih subjekata mogli vještački produljiti proljetna stanja do unedogled. No bi li to bilo i etički? Hmmm…"

F.B., 20. ožujka 2015., Zagreb
foto: robin robokow