Page arrow
Bek 728x90px 1Bek logo boja negativ 2 300x250
Piše: F. B.

Dnevnik o dnevnicima: Zdravko Malić

Large mali%c4%87
Srijeda
22.09.2021.

Zdravko Malić (1933-1997) bio je besana noćna ptica, najvažniji hrvatski polonist, veliki zaljubljenik u književnost, antologičar, pjesnik, vrhunski prevoditelj koji je, među ostalim, domaćoj publici otkrio Witolda Gombrowicza, bio je duhovit čovjek, ali u posljednjim godinama i usamljenik koji je svoju muku najradije dijelio s vjernim Dnevnikom.

U jesen 1991., nekako odmah poslije pada Vukovara, Malić u jednoj od ukupno pedesetak dnevničkih bilježnica u osam napomena ostavlja oporuku tj. precizne upute što u slučaju njegove smrti učiniti s knjigama, pismima i dnevničkim zapisima. Zabilježena tako usred dnevnika, oporuka nije mogla biti ispunjena (barem ne u cijelosti), jer supruga i djeca nisu ni znali za nju sve dok nisu pročitali sve bilježnice. Ipak, dnevnik je objavljen onako kako je autor i htio – u integralnom obliku, bez ikakvih kraćenja i intervencija.

Bilo je to uzmi ili ostavi i ljudi iz Disputa odlučili su prigrliti Malićeve zapise, te ih objaviti do posljednje rečenice uvažavajući na taj način želju autora koji je svoje dnevničke bilježnice doživljavao kao cjelovito djelo – niz vezanih, iskrenih svjedočanstva koja imaju svoju težinu i kojima ne bi bilo pametno bilo što oduzimati ili dodavati.

Ovdje je riječ o svojevrsnom totalnom dnevniku (kao totalni nogomet Rinusa Michelsa) i u Malićevoj želji da se objavi (ako se već želi objaviti) u cijelosti, leži i uputa za čitanje: ovo je posljednjih sedamnaest godina moga života, moje najteže razdoblje, možeš ih čitati kako želiš, ali za pravi uvid i istinski doživljaj – jedini pravi pristup je pročitati sve, do posljednjeg slova.

Baš kao i Divna, i Malić je znao zapadati u krize, bilo je dana kada je htio dignuti ruke od dnevnika, a onda bi se s nekom novom snagom vraćao i pisao dalje.

Dnevnik je pisanje pisama samome sebi - bilježi na jednom mjestu. Također svoje dnevničarenje u jednom sumračnom razdoblju definira kao čeprkanje površinom životnog besmisla. Osjećaj da je sve besmisleno, pa tako i pisanje dnevnika, dolazi iz nemoći da se bilo što promijeni. Dok rat bjesni Malić ne može znati što mu je s braćom, ne može ih izvući iz ratnog pakla iako pokušava, daje sve od sebe. Kratkotrajan spas pronalazi samo u književnosti. Književnost je za njega najsigurnije utočište, određenim autorima i djelima vraćao se cijeli život, piscima iz tog svog prvog ešalona nije samo aplaudirao, ne, često je znao i polemizirati s njima, hvalio je njihove neosporne vrline, ali se isto tako znao i prepirati s piscima.

Osim omiljenih mu Poljaka, te Rusa i Francuza, na toj listi su i dvije naše književne planine – Krleža i Andrić. Malićev dvotomni dnevnik započinje 31. svibnja 1981., a iste te godine, 29. prosinca, umro je Miroslav Krleža. U neku ruku, i u onom njegovom književnom dijelu, Malićev dnevnik mogli bi nazvati i postrkrležijanskim, ali nećemo – jer on je i puno više od toga.

Disput je dnevnik podijelio u dvije knjige: Stazom pored druma: dnevnik osamdesetih i Noć bez sna: dnevnik devedesetihukupno 1341 stranica. Ovaj drugi je teži, bremenitiji, iako obuhvaća kraće vremensko razdoblje, no to je razumljivo, jer devedesete (i Malićeve i naše) fakat jesu teže i bremenitije. Iz tog obimnog materijala moguće je probrati, izdvojiti niz zatvorenih cjelina tj. tema kojima se uporno vraća. Malić i Bosna, ona iz mladosti i Bosna okupana krvlju, spaljena i raseljena. Malić i Poljska, poljski književnici (Mickiewicz, Gombrowicz, Milosz, Kochanowski i svi ostali), Varšava i Krakov. Malić i Krleža. Malić i Andrić. Malić, glazba, kazalište i film.

Opisi prirode i vremenskih prilika uglavnom su dosadni, ali kod Malića je to čista poezija, niz živih slika katkad i zastrašujuće ljepote koju malo tko opaža, u njegovim dnevničkim bilješkama imaju poseban kutak. Na taj način gotovo svaki dan oživljava na neočekivan način. Slično je i sa snovima koje također sporadično bilježi.

Zdravko Malić jedno vrijeme je vjerovao ili želio vjerovati u politiku bratstva i jedinstva, a onda je ubrzo uočio pukotine u sustavu, anomalije koje bi mogle prerasti u nešto puno gore. Kada njegove slutnje počnu oživljavati na najgori mogući način, on se povlači u sebe, ogorčen je i duboko nesretan. Smrt brata koji je bio zatvoren u stanu na Grbavici pune tri godine zadaje mu udarac od kojega se neće oporaviti. Drugi brat je u izgnanstvu, u Njemačkoj, sestra u Beogradu. Sin mu je bio na ratištu i to je također proživljavao na svoj način svakodnevno osluškujući mukle udare topništva.  

Malić i njegov osjećaj da ga često zaobilaze, prešućuju, nije se nikad gurao u prvi plan, kao da je samoga sebe prepuštao zaboravu. Netko je od njega tražio pjesmu za Vjesnik i nekoliko mjeseci poslije, u kasnu jesen 1995., netko drugi mu javi da je pjesma objavljena. Njegova reakcija zabilježena u dnevniku – Dugo, godinama dugo nisam vidio svoj tekst negdje objavljen. Trunem. Grobujem.

Nekako je predosjećao da mu se bliži kraj kojega je u osobito teškim trenucima i prizivao na stranicama dnevnika. U posljednje dvije bilježnice zapisi su nešto rjeđi. Sve iluzije davno su već potrošene, ali u književnosti je opet pronalazio spas. Premda Malić, za razliku od Divne, ne piše detaljno o intimnom i obiteljskom životu, ostaju u dnevnicima lijepo dorađeni portreti njegove supruge od koje se nije odvajao (njihove zajedničke šetnje, odlasci na koncerte, u kina i kazališta), kćeri i sina, ali i kućnih ljubimaca - kanarinca Pickwicka iz osamdesetih i mačka Murga iz devedesetih.

Dnevnički maraton kroz pustinju i prašumu Malićevih osamdesetih i devedesetih putovanje je koje bih preporučio svakom, avantura je to bivanja u jednom životu od kojega na trenutke gubite dah, ali bez obzira na sve ono teško, a toga nije malo, Stazom pored druma i Noć bez sna slika su vremena i života koje je vrijedilo proživjeti. Iz perspektive drugoga moguće je shvatiti ponešto od onoga što nam je promaknulo iz vremena i prostora koje smo dijelili s autorom, a isto tako i iz vremena i prostora u kojima nas nije bilo.

Također, pronaći ćemo i potvrdu da pored bivanja u stvarnosti, možemo paralelno živjeti i u književnosti. Ne samo da možemo, Malić bi rekao – biti van književnosti gotovo da i nije moguće, a nije ni preporučljivo.

Posljednji Malićev dnevnički zapis:

21.8.97. Četvrtak. „Ja ne moram naći istinu, ja istinu moram tražiti.“ Diderot.

F.B., 22. rujna 2021., Zagreb

Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Možda će vas zanimati
Pisma Pukovniku
Homepage vip 26.11.2021.

Jamranje zbog zastoja

Postoje li uistinu osobe čije vrijeme je mnogostruko dragocjenije nego li vrijeme svih nas zajedno? Apsolutno!

Piše: F. B.

Pisma Pukovniku
Homepage photo 1510495953850 ddd057203644 12.11.2021.

Kako valjano dočarati jesen!?

Jedno od šest najsloženijih pitanja u povijesti književnosti jest: kako valjano dočarati jesen? Je li to uopće moguće u današnje vrijeme?

Piše: F. B.

Pisma Pukovniku
Homepage croatia 29.10.2021.

Hrvati na Reviji!

Poslije pisaca iz Polarnog kruga, Egipta, Magreba, Levanta i mnogih drugih krajeva svijeta, došao je red da ugostimo i domaća pera na Reviji malih književnosti!

Piše: F. B.

Pisma Pukovniku
Homepage hodanja ceznje naslovnica 15.10.2021.

Dnevnik o dnevnicima: Benno Meyer-Wehlack

Teško je oteti se dojmu da je dan kada je Benno upoznao Irenu Vrkljan jedan od ključnih u cijelom njegovom životu. Kao da je s njom pronašao ili upoznao najbolju verziju sebe.

Piše: F. B.

Pisma Pukovniku
Homepage vi%c5%a1egrad 01.10.2021.

Andrićeva 1961.

Prije točno šezdeset godina Ivo Andrić dobio je Nobelovu nagradu za književnost.

Piše: F. B.

Pisma Pukovniku
Homepage zivot kao voda hlapi naslovnica 1 03.09.2021.

Dnevnik o dnevnicima: Divna Zečević

Čitanje dnevnika svojevrsno je bivanje u životima drugih. Prva stanica na ovom putovanju je 'Život kao voda hlapi', dnevnik Divne Zečević.

Piše: F. B.

Korištenjem portala Booksa.hr pristajete na prikupljanje cookiea.
Booksa.hr koristi kolačiće u svrhu analize posjećenosti stranice, kako bismo vidjeli što volite čitati i konstantno poboljšavali naš sadržaj.
Booksa.hr ne koristi vaše podatke ni u koju drugu svrhu