Dr. Ostojić: neposlušni Walter Benjamin

PITANJE

Hallo, Doktor!

Zovem se Mario i učitelj sam u jednoj frankfurtskoj osnovnoj školi. Učim djecu gramatici, likovnom, prirodi i društvu, te modernoj filozofiji. Tražio bih Vas pomoć, ali ne za sebe nego za jednog svog učenika. Nedavno se doselio u naš razred. Djeca iz razreda su, inače, do njegovog dolaska bila dobra i disciplinirana, a otkad je on došao - Kaos und Unordnung!

Mali se zove Walter Benjamin i potpuno je divlji - ne može ga čovjek uloviti ni za glavu ni za rep! Cijelo vrijeme se ustaje i skače po razredu, a čak i kad sjedi i sluša, stalno se javlja za riječ i onda počne pričati neke besmislice i ne može ga se zaustaviti. Najgore je kad pišemo zadaćnice - dok ostala djeca pišu o proljeću i djetinjstvu, Walter uzima za temu Kafkinu književnost. I dok ostala djeca u svojim zadaćnicama citiraju Kafku, Walter u zadaćnici o Kafki piše o proljeću i djetinjstvu! Kako napiše jednu rečenicu, tako ga ona asocira na deset drugih stvari o kojima onda piše dalje. Mali je i jako drzak pa kad sam ga upozorio da bi bilo dobro kad bi u pisanju tekstova dovršio misao koju je započeo, on mi odgovara: dovršite si ju sami!

Najveća nevolja s njim se dogodila kad smo bili na izletu u Marseilleu pa je Walter, iako sam rekao da je to streng verboten, navodno pušio hašiš s nekim francuskim kvaziteoretičarskim bitangama. Osnovna škola, a već hašišar! I naravno, spomenuo je to u jednoj od svojih zadaćnica. Strašno!

Problem nije samo u njemu, nego i u tome što svojim nepodopštinama povuče i ostalu djecu - Horkheimer i Adorno počnu se smijati na glas i bacati avione od papira čim Benjamin počne skakati po razredu, a mali od Marcusea, Herbert, koji je bio mali anđeo koliko je bio miran i dobar dok nije došao Walter u razred, sada mali Herbert na svakom satu cure gađa šmrkljima i dobiva jedinice jer, kako kaže, stalno gleda televiziju.

Doktore, možete li jednom primiti na razgovor malog Waltera? Recite mu da se mora smiriti, disciplinirati, srediti. Vas će poslušati prije nego mene, posebno ako mu Vi to lijepo razložite. Propast će ako nastavi ovako živjeti.

Viel danke,
Mario

ODGOVOR

Poštovani gospodine Mario!

Čuli smo u našoj branši za malog Benjamina i često se služimo njegovim tekstovima pri stručnom radu. U znanstvenom polju postoje dvije vrste znanstvenika: oni koji su organizirani i jasni, te oni koji su neorganizirani i nedorečeni. Značaj ovih drugih je u tome što povuku ove prve nekom idejom, nekom nabačenom mišlju, briljantom koji ne bi mogao biti polučen iz strogog disciplinarnog rada. Doduše, postoje empiričari koji tvrde da bi se bez takvih 'nepočešljanih' filozofa i te kako moglo, ali na njihovu žalost, ne postoje empirijska istraživanja čiji bi rezultati poduprli tu tezu.

Teško mi je, stoga, pričati s malenim Walterom o njegovoj nedisciplini kada se čini da ona može proći - da neće postati propalitet nego da će, dapače, samom svojom drskošću spram uređenog sustava naći svoje mjesto u istom tom sustavu. Doduše, onda je šteta što je Walter učenik frankfurtske škole - možda bi bilo bolje kad bi ga roditelji upisali u waldorfsku školu gdje bi njegovu kreativnost, manjak discipline i bezobrazluk cijenili kao vrline. Ipak, u toj slobodi koju Walter zaslužuje, treba ipak paziti na to da mali Walter ne padne u krivo društvo - primjerice, da se ne počne družiti previše sa starijom bandom iz srednje tehničke škole (ovdje mislim ponajprije na Brechta, koji puši od svoje devete godine).

Što se tiče hašiša, tim će se ipak morati pozabaviti literarni socijalni radnici u čijoj je ingerenciji baviti se maloljetnim književnicima i teoretičarima koji se upuštaju u literarna ilegalna djela.

Dr. Ostojić