Dr. Ostojić: književna pretilost

PITANJE

Doktore, pomagajte!

Ja sam Berta i bojim se da imam ozbiljnih problema s književnom težinom. Nikako da smanjim obroke čitanja, a samo postajem sve veća i veća. Ljudi me izbjegavaju i smiju mi se, u ogledalu izgledam grozno, a čim malo potrčim, sva se zadišem i ne mogu doći k sebi nekoliko minuta.

Najbolje da krenem od početka. Od malena volim čitati, ali prošlih par godina ta se  moja ljubav pretvorila u opsesiju. Jutro obično započinjem čitanjem kakvog debljeg bestselera – Larssona ili Rowlingicu, recimo. Za užinu prelazim na nešto konkretnije, najčešće knjige eseja ili lakše sociološke knjige. Ručak je obilan: počinjem zbirkom kratkih priča, potom glavno štivo – roman realizma (bar 500 stranica)! Za desert prelazim na srednjovjekovne viteške epove (pomislili biste da više volim romantične romane, ali vitezi su moj guilty pleasure. Mljac!). I na kraju, umjesto čačkalice, pročitam 3 – 4 zbirke pjesama. Za večeru najviše volim pročitati nekoliko dosta teških, paprenih talijanskih drama. Onda spavanje, i onda ujutro opet tako, i onda svaki dan opet tako.

Ljudi mi se smiju iza mojih velikih leđa, ja to znam. Uglavnom me izbjegavaju, a ako i pričaju sa mnom, brzo pobjegnu jer ja znam pričati samo o književnosti (o čemu oni, blago njima, uglavnom pojma nemaju). Kad sam frizerki ispričala svoje probleme, ona je podrugljivo komentirala da sam izrazito intertekstualna jer sam u odnosima samo s drugim tekstovima. Jedini ljudi koji su ljubazni prema meni su tete iz knjižnice koje mi daju da posudim više knjiga, ali onda se opet vraćam u knjižnicu i posuđujem nove i nove knjige. To je začarani krug!

Pomognite mi, doktore, jer se ne osjećam lijepo. Znam da su nas učili u školi kako je čitanje dobro i zdravo, ali mi se čini da nisu mislili na ovo. Kako da prestanem čitati? Kako da otopim ovo literarno salo?

Berta

ODGOVOR

Poštovana Berta!

Književna pretilost jedan je od velikih problema u zemljama razvijenog Zapada, a odnedavno i kod nas. Ljudi imaju višak slobodnog vremena kojeg, u neznanju, provode čitajući obilje tekstova. Međutim, s prekomjernim unošenjem publicistike i beletristrike u svoje tijelo (kao i s prekomjernim unošenjem bilo čega u tijelo), tijelo se počinje mijenjati, modificirati, reagirati na nove supstance. Prekomjerna konzumacija znači i prekomjernu tjelesnu mutaciju. 

Zašto je to loše? Naravno, standardi ljepote osuđuju takvu pojavu: društvo još od Aristotela (najpoznatijeg zagovornika 'zlatne sredine') pokazuje prezir prema prekomjernosti, pa tako stigmatizira književnu pretilost kao nelijepu. Međutim, za nas liječnike još su više zabrinjavajući zdravstvena rizičnost književne pretilosti (što znači veći rizik od moždane kapi, lošeg zadaha i trovanja olovom iz tiska) i štetna ovisnost o diskursu. Ovisnik o čitanju može biti socijalno ekscesan koliko i ovisnik o alkoholu ili opijatima. Sudeći po vašem opisu, na sreću još niste u kritičnoj fazi – poznati su slučajevi pacijenata koji ne spavaju nego isčitavaju Pynchona kroz sitne jutarnje sate! Vi ste manje ozbiljan slučaj, mada se književna pretilost treba smjesta preventivno ukloniti!

Kako se možete boriti protiv vašeg problema? Postoje komune u kojima se ljudi liječe od ovisnosti o čitanju kroz svakodnevne sesije gdje u grupama pričaju o trivijalnim, književno neprivlačnim temama, a čitaju tek novine (koje funkcioniraju slično kao metadon). Vi, ipak, niste toliko seriozan slučaj. Za vas bi bilo najbolje da promijenite ne nužno sastav knjiga koje čitate, nego način čitanja – preporučujem znanstveno dokazanu 'Deep reading' metodu (koja se ne smije brkati s 'Deep sea' uljem za mršavljenje). Nakon svakih pročitanih deset stranica stanite, zapitajte se što je autor rekao u tom tekstu, kako je to vezano uz cjelinu djela i zapišite to u dnevnik čitanja. Tim putem čitat ćete sporije, pročitat ćete manje knjiga, a vaše čitanje bit će supstancijalno i jednako hranjivo. Bilježite broj pročitanih kartica teksta i kilažu, te mi se javite za 2 mjeseca za pregled.

Dr. Ostojić