Hrvatsko društvo pisaca objavilo je imena deset polufinalista_ica Nagrade „Janko Polić Kamov“ koja se dodjeljuje za najbolje književno djelo napisano na hrvatskom jeziku. Žiri sastavljen od Nadežde Čačinović, Irene Matijašević i Ede Popovića odabrao je sljedeće naslove (abecednim redom):
Adamović, Julijana: Oče,ako jesi (Fraktura); Gašić, Nada: Četiri plamena, led (Sandorf); Grgas, Stipe: Geografije srca (MeandarMedia); Gromača, Tatjana: Gospođa O. (Sandorf); Krivac, Enver: Osamotne okolnosti (VBZ); Lujanović, Nebojša: Tvornica Hrvata (VBZ); Novak, Kristian: Slučaj vlastite pogibelji (OceanMore); Pogačar, Marko: Ponoćni glagoli (VBZ); Šnajder, Slobodan: Anđeo nestajanja (Fraktura); Tulić, Tea: Strvinari starog svijeta (OceanMore).
Na portalu Booksa.hr pisali smo o naslovima Oče, ako jesi Julijane Adamović, Osamotne okolnosti Envera Krivca, Četiri plamena, led Nade Gašić, Gospođa O. Tatjane Gromače, Tvornica Hrvata Nebojša Lujanović, Slučaj vlastite pogibelji Kristiana Novaka, Ponoćni glagoli Marka Pogačara i Strvinari starog svijeta Tee Tulić.
Dalibor Plečić za roman Oče, ako jesi zapisao je: „Radi se o štivu koje obiluje prikazom koji ne pretenduje na objektivnost, ali ni na subjektivnost: Adamović je pažljivo proučila gradivo, nije puno toga ostavila slučaju, usredsredila je fokus na male stvari, velike je iznjedrila upravo iz tog fokusa, podsetila nas kako je lepo pisanje kada se mao razvuče kao harmonika po notama inventivnosti.“
Vladimir Arsenić pisao je o romanu Četiri plamena, led: „U tom smislu Četiri plamena, led završavaju tetralogiju posvećenu Zagrebu na način na koji tako velika metafora kao što je grad jedino i može da postoji – u kakofoniji različitih zvukova koji na čudan način ističu sopstvenu harmoniju.“
Isti je kritičar pisao i o knjizi Osamotne okolnosti Envera Krivca: „Krivčev stripovsko-prozni album od četiri broja Osamotnih okolnosti pravo je kolekcionarsko izdanje. Ne samo zbog sadržaja već i zbog ozbiljnog štamparskog poduhvata. U pitanju je artefakt koji ima ozbiljne bibliofilske osobine.“
Arsenić je pisao i o pjesničkoj zbirci Ponoćni glagoli Marka Pogačara: „Ponoćni glagoli su prostor igre, za igru. Poezija je potraga za metafizikom kroz jezik u jeziku. Toj potrazi potrebna je hrabra i verna družina od prstena ili od vješala, ovoga puta s Markom Pogačarem na čelu.“
Sara Tomac kritiku o romanu Gospođa O. Tatjane Gromače zaključuje: „Ovom je knjigom Tatjana Gromača, iako na nevelikom broju stranica, ponudila zadivljujuću širinu i dubinu jednog ženskog svijeta, njegove sjene i svjetiljke, bojazni i mogućnosti. Na trenutke tjeskobna i nesigurna, na trenutke ohrabrujuća i optimistična, Gospođa O. priča je o izmjeni godišnjih doba duše i, za sve željne dubljeg zarona u nutrinu, za svaku je preporuku.“
Filip Kučeković pisao je o romanu Tvornica Hrvata Nebojša Lujanović: „Konačno, nakon čitanja romana legitimno je zapitati se kakva je uloga književnosti u proizvodnji identiteta. U jednom trenutku država, nakon što je primijetila da se fabriciranje Hrvata otelo kontroli, počinje tražiti dokaz da su se osobe koje traže hrvatsko državljanstvo napismeno izjasnile kao Hrvati. Dok se pisana riječ od strane maliciozne birokracije i nacionalističke ideologije, kojima ona uostalom ne pripada, niti je ikada pripadala, koristi kako bi se identitet okamenio i dokazao, književnost, kako je Lujanović zamišlja i piše, upravo čini suprotno.“
O romanu Slučaj vlastite pogibelji Kristiana Novaka pisala je Maja Abadžija koja kritiku zaključuje: „Slučaj vlastite pogibelji nije Novakova umjetnički najuspjelija, pak čak ni tematski najprovokativnija knjiga, no ona će zasigurno imati uspjeh kod širokog čitateljstva, o čemu svjedoči već i činjenica da je teatarska adaptacija umalo „prestigla“ objavu romana. Birajući temu koja nas na ovim prostorima decenijama tišti, zasnivajući je dokumentaristički (na sličnom stvarnom slučaju iz 2013. godine) Novak još jednom dokazuje da se ne boji biti angažiran i aktuelan, da se ne libi bocnuti u žarišta savremenosti – letargiju, kukavičluk, moralnu izopačenost zaodjenutu u malograđansku pristojnost“.
O knjizi Strvinari starog svijeta Tee Tulić pisala je Petra Amalia Bachmann, koja svoju kritiku zaključuje ovako: "Tea Tulić vrlo se suptilno, ali hrabro suočava s teškim temama kao što su smrt, gubitak, obitelj, identitet i apsurdnost postojanja. Njezino pisanje karakterizira izuzetno autentičan pripovjedno-poetski glas, a fragmentarna struktura djela odražava unutrašnji svijet protagonista i uspješno prenosi složenosti ljudskoga iskustva."
Uoči dodjele nagrade bit će proglašeno pet finalista_ica, a Nagrada će biti dodijeljena u subotu, 22. studenog 2024. u Zagrebu.
Nagradu Janko Polić Kamov ustanovilo je Hrvatsko društvo pisaca 2014. godine, a kriterij odabira prvenstveno je književna izvrsnost. Nagrada istovremeno promiče inovativnost, bilo u stilsko-jezičnom ili u tematskom smislu.
Izvor: Hrvatsko društvo pisaca
Ovom je knjigom Tatjana Gromača, iako na nevelikom broju stranica, ponudila zadivljujuću širinu i dubinu jednog ženskog svijeta, njegove sjene i svjetiljke, bojazni i mogućnosti.
'Osamotne okolnosti' Envera Krivca su najbolje upravo tamo gdje prestaju biti strip, a postaju književnost, odnosno na onim mjestima gdje nisu književnost, već strip.